Iz Washington Posta izdvajamo posve nepolitičku temu za danas. Riječ je o jednom prilično neuobičajenom istraživanju kojeg su zajedno proveli skupina psihijatara i stručnjaka za znanost o književnosti. Riječ je o tzv. potisnutoj memoriji. Znanstvenici koje je predvodio Harrison Pope s Medicinskog fakulteta pri Sveučilištu Harvard, ustanovili su da se pojam potisnute memorije počeo pojavljivati otprilike prije 150 godina i da je očito proizvod zapadne kulture.
Proučavajući svjetsku književnost istraživači su ustanovili da se taj pojam po prvi put pojavljuje sredinom devetnaestog stoljeća u poeziji Emily Dickinson. Dr. Pope ukazuje na činjenicu da su Shakespeare i Homer, kao i mnogi drugi pisci prije toga, ukazivali na razne oblike psihičke poremećenosti – od shizofrenije do depresije. Zbog toga što umjetnost svoji inspiraciju izvlači i stvarnog života – smatra dr. Pope – to ukazuje da su ove dvije bolesti praktički oduvijek postojale. Kao dokaz navodi početak Shakespearevog Mletačkog trgovca gdje Antonio opisuje simptome depresije. Međutim, opsežno proučavanje tekstova na europskim jezicima, arapskom, kineskom i sanskrtu – piše jutrošnji Washington Post - nije pronašlo nijedan slučaj da netko prođe kroz traumatsko iskustvo i potom to izolira iz svoje memorije.
New York Timesom donosi izvješće iz Bagdada. Napad na jedno šijitsko skladište oružja u mjestu Hilla prije tjedan dana pružio je ono što američki dužnosnici nazivaju najboljim dokazima dosad da su smrtonosne eksplozivne naprave koje se postavljaju uz iračke ceste proizvedene u Iranu. Međutim kritičar tvrde da su spomenuti forenzički dokazi okolnosni i proizvoljni. Među tim novim dokazima nalaze se infracrveni senzori, elektronski detonatori i informacije o plastičnim eksplozivima koji se koriste u bombama što sve vodi izravno u Iran.
Ti eksplozivi i detonatori, kao i druge komponente, kao i način sastavljanja ukazuju jasno na iranski potpis na tim bombama koje nikad nisu pronađene nigdje osim u Iraku i na jugu Libanona gdje je aktivan Hezbollah, kojeg podržava Teheran. Međutim, kritičari tvrde da su skoro svi ti dijelovi bombi mogli biti proizvedeni u Iraku ili negdje drugdje u regiji. Čak i da dokazi jasno ukazuju da je Iran izvor tog oružja, to ne znači da je iransko čelništvo odgovorno za to – citira kritičare ovih tvrdnji američkih dužnosnika jutrošnji New York Times.