Predsjednik George Bush je prije nekoliko dana u svom Govoru o stanju nacije pozvao Kongres da podrži njegovu novu strategiju za Irak, koja predviđa slanje dodatnih pojačanja od više od 21 tisuće vojnika. Cilj dodatnih pojačanja je smanjenje razine vjerskog nasilja u Bagdadu te u pokrajini Anbar.
Predsjednik George Bush tvrdi da nova strategija za Irak traži od iračkih vlasti da ispune svoj dio odgovornosti kada je u pitanju javna sigurnost. Uz to, sadašnja američka misija dobiva pojačanje od 21500 vojnika. Također je predviđena dodatna financijska pomoć iračkoj vladi. Američki je predsjednik rekao da cilj misije u Iraku ostaje isti – izgraditi demokraciju u kojoj će se poštivati zakon i ljudska prava, narod će živjeti u sigurnosti, a Irak će biti američki saveznik u ratu protiv terorizma.
Predsjednik Bush je u svom Govoru o stanju nacije zatražio od Kongresa da podrži novu strategiju, koja će dovesti do pobjede. "U ovo smo otišli većinom ujedinjeni – ujedinjeni o našim razlozima za intervenciju i o uvjerenjima. Bez obzira jeste li glasali za ili protiv intervencije, niste glasali za neuspjeh naše misije. Sada imamo novu strategiju za Irak i ja vas molim da joj date priliku da profunkcionira. Također, molim vas da podržite naše vojnike koji služe u Iraku te one koji tamo odlaze".
U Senatu Sjedinjenih Država uskoro će se raspravljati o rezoluciji koja iskazuje protivljenje slanju pojačanja. Rezolucija, ako se izglasa, nema obvezujuću snagu jer je predsjednik države vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Senatski odbor za vanjske poslove već je raspravljao o ovoj rezoluciji.
Slanju pojačanja usprotivili su se i neki senatori iz predsjednikove, Republikanske stranke. "Trebamo vrlo dobro razmisliti i znati što činimo, prije no što pošaljemo još 22 tisuće naših mladih ljudi u Irak" - riječi su republikanskog senatora iz Nebraske Chucka Hagela, koji smatra da se iz Iraka američka vojska mora početi povlačiti jer – kako je rekao - nema smisla da sudjeluje u građanskom ratu.
Lawrence Korb, znanstvenik koji radi u washingtonskom think-tanku Center For American Progress, također sumnja da će se slanjem pojačanja postići cilj – smirivanje vjerskog nasilja između sunita i šijita. "U posljednjih šest mjeseci, u Irak su već dva puta stizala nova pojačanja. Broj poginulih Amerikanaca i Iračana odmah je nakon toga dramatično skakao. Ako u Bagdad dolazi sve više naših vojnika to ima nekoliko posljedica: prvo, pobunjenici dobivaju više ciljeva za napade, drugo, iračke vlasti postaju sve ovisnije o našoj pomoći, i treće – slabi se ionako već vrlo slaba opća bojna spremnost naših snaga. Ako u Irak pošaljemo dodatne snage, u Sjedinjenim Državama neće ostati potrebna strateška rezerva".
Predsjednik Bush tvrdi da su iračke vlasti obećale ispuniti niz već danih obećanja. Obećale su da će izdvojiti dodatne sigurnosne snage za uspostavu sigurnosti u Bagdadu, obećale su da će organizirati pravedniji sistem raspodjele zarade od nafte, da će se više angažirati u obnovi te da će održati lokalne izbore. Američke stručnjake za Irak najviše brinu iračke sigurnosne snage.
Robert Malley iz Međunarodne krizne skupine objašnjava ovaj problem. "Jedna od najvećih pogrešaka od početka bila je pretpostavka da je najvažnija obuka. Nitko se nije pitao kome će te nove iračke sigurnosne snage biti lojalne, čije će zapovjedi one zaista slušati. Jer, ako su pripadnici tih snaga lojalni nekom paravojnom vođi ili jedino svojoj vjerskoj zajednici – onda nije bitno jesu li oni kvalitetno obučeni. Mnoge iračke postrojbe, koje su prošle obuku, uopće ne funkcioniraju upravo zbog ove činjenice".
Jedan od najoštrijih kritičara iračke misije je demokratski kongresmen John Murtha. On smatra da za Irak ne postoji vojno rješenje. "Povijesno gledano, strane okupacije nikad nisu uspješne. Primjeri su Indija, Alžir, Afganistan. One dovode do građanskog rata. Naša je vojska najbolja na svijetu, no vrlo je ograničena kada je riječ o nadzoru stanovništva koje je smatra okupatorom".
Američke mirovne organizacije već godinama prosvjeduju zbog angažmana u Iraku. Tom Andrews iz organizacije koja se zove Pobjeda bez rata smatra da ne-obvezujuće rezolucije protiv rata u Senatu nisu dovoljne, već da je potrebna snažnija akcija. "U ovom trenutku, Kongres je mjesto gdje se treba odlučivati. U našoj zemlji postoji sustav provjere i korektiva, između tri grane vlasti. Taj sustav jamči ograničenje predsjednikovih ovlasti, ako on postupa protivno volje naroda. Naši pristaše neće biti zadovoljni sve dok Kongres ne usvoji neku obvezujuću mjeru, kako bi se situacija iz korijena promijenila a naši vojnici počeli vraćati kući".
Mirovne skupine očekuju odlučnu akciju pogotovo od ovog saziva Kongresa, u kojem Demokratska stranka ima većinu. Smatra se da su demokrati pobijedili na izborima u studenom upravo zbog raširenog nezadovoljstva stanjem u Iraku. Međutim, pristaše predsjednikova plana smatraju da on ipak može uspjeti – jer, kako kažu, plan nema samo vojnu, već i gospodarsku odnosno političku komponentu.