Novi roman Michaela Crichtona Next bavi se onim što bi se moglo dogoditi kad bi znanstvena i tehnološka dostignuća otišla malo predaleko od svog vremena.
Autora brojnih bestsellera Michaela Crichtona često nazivaju američkim ocem tehnotrilera. Napisao je preko dvadeset romana – među njima su Andromedin soj, Koma, Jurski park, a autor je i vrlo popularne televizijske serije Hitna služba. Njegov posljednji roman Next – Sljedeće - bavi se genetskim inženjeringom.
Znanstvena dostignuća, o kojima ovo djelo govori, znatno su manje u domeni znanstvene fantastike negoli su bila u njegovom romanu Jurski park, gdje su od gena stvoreni dinosaurusi. Svojim novim romanom Crichton nam poručuje da je budućnost bliža negoli to mislimo: "Za mene ova je knjiga drugačija, jer je toliko toga u njoj stvarno, toliko su toga vrlo slabo prikriveni stvarni događaji. Genetika se razvila enormnom brzinom u posljednjih petnaestak godina. Ponekad je išla smjerom koji je mnoge ljude uznemirivao."
Michael Crichton, inače po obrazovanju liječnik, u tom razdoblju pratio je razvoj genetike i kaže kako su neke stvari koje su u vrijeme Jurskog parka bile znanstvena fantastika danas realnost.
Kombinirajući stvarnost i fikciju u romanu Next autor nas navodi da se zamislimo o nekim stvarima. Primjerice, hoće li u bliskoj budućnosti naši bližnji imati sve dijelove tijela na svom mjestu? Hoće li izumrijeti plavokose osobe? Hoćemo li za blagdanskim stolom za Dan zahvalnosti svi biti iste vrste? Između ljudi i čimpanza razlika je u samo oko 400 gena – da li zbog toga odrasli čovjek podsjeća na fetus čimpanze? Postoji nova genetska terapija liječenja protiv ovisnosti o drogama – je li opasnija od same bolesti?
Međutim, uz ova pitanja autor pred čitatelja postavlja i svojevrsni etički kontekst u kojem bi se genetika u bliskoj budućnosti mogla razvijati, kao i legalni aspekt tog razvoja: "Impuls u nekim segmentima društva da se ograničavaju ili sprečavaju genetska istraživanja, po meni je pogrešan i ne odveć praktičan. Što god nećemo učiniti ovdje u Sjedinjenim Državama, bit će učinjeno u Šangaju. Dakle, što time točno postižemo? Mislim, doduše, da su neke stvari koje su učinjene s genetikom u poslovnom smislu temeljito pogrešne i opasne. Među njima je i patentiranje gena. Mnogi od tih gena su stari milijune, vjerojatno i milijarde godina i pronađeni su kod životinja i mikroorganizama. Sad se patentiraju. Patentiraju se i bolesti. Primjerice, netko je sad vlasnik hepatitisa C, kao i gena za inzulin. Za mene to je pogrešno na mnogim razinama. Možda će moja knjiga potaknuti rasprave o tim temama."
Roman Next predstavlja uistinu svojevrsni izazov čitateljevom poimanju stvarnosti i morala. Balansirajući između bizarnoga i istinski zastrašujućeg i uznemirujućeg, Michael Crichton svojim novim djelom ozbiljno uzdrmava naše percepcije genetike i istovremeno nam ukazuje na šokirajuće nove mogućnosti tamo gdje ih najmanje očekujemo.
Autor je napisao roman upozorenja koji kombinira različite forme – triler, znanstveni traktat i obrazovni ogled. A možda je ono najvažnije na što Crichton ukazuje činjenica da unatoč toga što genetska terapija ima potencijal za liječenje stotina različitih bolesti, postoji i slaba strana posjedovanja te nove tehnologije.
Kao i druge romane Michaela Crichtona, Next je objavila izdavačka kuća HarperCollins iz New Yorka.
