Jedan od najuglednijih poljskih pisaca i novinara, Ryszard Kapuscinski, umro je od srčanog udara u sedamdeset i četvrtoj godini života. Godine 2005. nalazio se u najužem krugu kandidata za Nobelovu nagradu za književnost.
Njegova je strast bila pisati povijest u nastajanju. Za vanjskopolitičkog dopisnika i pisca Ryszarda Kapuscinskog nije postojala važnija stvar od toga da poljskim čitateljima pruži nove napise krcate informacijama. Uživao je u pisanju analiza i portretiranja pojedinih osoba, posebice iz afričkih zemalja gdje je izvještavao iz većine od 27 revolucija na tom kontinentu.
Rođen u Pinsku, nekoć poljskom gradu koji je danas dio Bjelorusije, Kapuscinski se počeo baviti pisanjem u gimnaziji, kad je pisao poeziju. Potom je pisao povijesne tekstove u Varšavi, a naposljetku je dobio posao u poljskoj državnoj novinskoj agenciji kao dopisnik iz inozemstva. Prvi zadatak dobio je u Africi, gdje je ostao sedam godina, sve dok nije obolio od malarijskog meningitisa.
O svojem je novinarskom iskustvu napisao nekoliko knjiga, jednu od najpoznatijih objavio je 1978. godine pod naslovom Car, gdje opisuje atmosferu na dvoru Hailea Selassiea i posljednje dane njegove vladavine u Etiopiji.
Putovao je i Južnom Amerikom, Azijom i Srednjim istokom. Godine 1979. napisao je knjigu Šah svih šahova, o iranskom šahu Rezi Pahlaviju i revoluciji koja je dovela do njegova svrgavanja i stvaranja islamske republike. 1993. napisao je knjigu Imperium, o strahovladi, siromaštvu i propasti Sovjetskog Saveza.
Sociologinja i spisateljica Jadwiga Staniszkis dobro je poznavala Ryszarda Kapuscinskog. U nedavnoj izjavi za međunarodni program Poljskog radija rekla je kako je Kapuscinski umro prije negoli je uspio napisati knjigu o Poljskoj: "Vjerujem da je Kapuscinski namjeravao na kraju napisati knjigu o Poljskoj, u smislu da je tražio neku prigodu. On je obično radio tako da bi pronašao neki konkretni događaj koji je istovremeno predstavljao i neki dublji simbolički moment. Kapuscinski je tražio da se nešto takvo dogodi u Poljskoj. S entuzijazmom je pratio sindikat Solidarnost. Za njega to nije bila solidarnost inteligencije. Bio je svjestan duboke moralne tranzicije kod običnih ljudi."
Pisanje Ryszarda Kapuscinskog nije prošlo neopaženo ni na međunarodnom planu. Njegova su djela prevedena na više od 20 jezika, a 2005. godine bio je nominiran za Nobelovu nagradu za književnost.
Sam Kapuscinski smatrao je da svijet postaje sve nepravedniji. "Najvažniji problem jest da živimo u svijetu u kojem plodovi napretka i razvoja nisu pravedno podijeljeni. Zahvaljujući televiziji i medijima, siromašni ljudi koji su većina, osjećaju vrlo snažno, vrlo duboku tu nepravdu, tu situaciju koja ih marginalizira" - rekao je jednom prilikom ovaj publicist.
Unatoč sukoba i krvoprolića koje je pratio vlastitim očima, Kapuscinski nije napustio nadu za boljim i miroljubivijim svijetom. Prije dvije godine na jednom književnom festivalu u New Yorku Kapuscinski je zapitao "Može li pisanje išta promijeniti?", i potom je i sam na to pitanje odgovorio. "Da, može. Duboko u to vjerujem. Bez toga uvjerenja ne bih mogao pisati".
Ryszard Kapuscinski umro je u srijedu, dva mjeseca prije svog sedamdeset i petog rođendana.