Saddam Hussein je rođen u Tikritu 1937.godine u kolibi od blata. Njegova obitelj je bila siromašna, a prema svim raspoloživim podacima imao je teško djetinjstvo. Doktor Jerrold Post, profesor psihijatrije na sveučilištu George Washington, napravio je za potrebe CIA-e, psihološki profil negdašnjeg iračkog čelnika: «Njegovi su problemi počeli dok je još bio u majčinoj utrobi, jer mu je otac umro kada je majka bila u četvrtom mjesecu trudnoće. U osmom mjesecu trudnoće umro mu je stariji brat i razumljivo je zbog čega je Saddamova majka postala izrazito depresivna osoba. Saddam rođen nakon što je njegova majka bezuspješno pokušala pobaciti i počiniti samoubojstvo da bi, na kraju, jednostavno odbacila tek rođeno dijete od sebe.»
Tako je prve dvije godine života Saddam Hussein proveo odvojen od majke: «Majci je vraćen tek kada je imao dvije i pol godine, a njegov je očuh bio brutalan prema mladom Saddamu i psihološki i fizički,» kaže Dr. Post.
Postoje mišljenja da se prekretnica u njegovom životu dogodila kada je napunio osam godina kada je otkrio kakvu snagu imaju knjige i obrazovanje. Otišao je živjeti s ujakom i u tom se periodu razbuktala njegova mašta. «Ujak mu je stalno govorio o slavi da će jednog dana imati junačku ulogu u povijesti Iračana što će mu omogućiti da slijedi put Saladina i Nebuchadnezzara i oslobodi Jeruzalem,» kaže Dr. Post.
Stimuliran ujakovim političkim pogledima, Saddam se 1957.godine pridružio arapskoj socijalističkoj Baath stranci kada je i započet njegov nepokolebljiv uspon na vrh. U 22-oj godini života sudjelovao je u zavjeri, odnosno propalom pokušaju atentata na iračkog vladara Abdula Karima Qassima. Zatražio je azil u Egiptu da bi kasnije završio u iračkom zatvoru, odakle bježi, a 1968.godine postaje pomoćnik glavnog tajnika u stranci, nakon što je, u vojnom udaru, Baath stranka preuzela kontrolu nad Irakom.
Doktor Louai Bahry, negdašnji profesor političkih znanosti na sveučilištu Bagdad, kaže da Saddam, koji je studirao pravo, nije bio dobar student, ali da je bio karizmatična osoba: «Hodao bi vrlo samouvjereno, kao čovjek koji ima vlast, govorio bi polako koristeći određene fraze i riječi što su drugi oponašali.»
Nakon što je preuzeo kontrolu nad strankom 1979.godine Saddam je koristio strah i zastrašivanje u učvršćivanju vlasti – kaže dokrot Bahry, koji je sada analitičar na Institutu za Srednji istok: «Vladao je mačem i ponekad mrkvom. Dao bi ljudima od kojih je zavisio sve moguće povlastice, dobru plaću, položaje, kola, kuće…, a kažnjavao bi svakoga tko bi stao na put.»
Kritičari su ga vidjeli kao krvnika i luđaka, ali Saddam je sam sebe vidio kao jednog od najvećih socijalističkih čelnika, u rangu s Fidelom Castrom, Ho Shi Minom i Josifom Staljinom, koju me je bio uzor. Njegov san je bio ujediniti arapski svijet i u ljeto 1990.godine, Saddam je vidio svoju priliku: «Kada je nenadano okupirao Kuvajt, tko je bio glavni? Cijene nafte su skočile 20 dolara po barelu, vrijednost Dow Jonesa na Wall Streetu pala je za 200 poena…svi su govorili o njemu,» kaže Dr. Post.
Saddam je optužio susjedni Kuvajt za prekomjernu proizvodnju nafte što je snižavalo cijene i to u vrijeme kada mu je novac bio potreban za oporavak od skupog rata s Iranom.
Međutim, Saddam nije računao na odlučnost Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda koje je odobrilo uporabu sile kako bi se iračka vojska izbacila iz Iraka. Nakon što je utrošio na milijarde dolara u stvaranju vojske, Saddam je doživio sramotni poraz u operaciji «Pustinjska oluja», odnosno ofenzivi međunarodnih snaga, predvođenih Sjedinjenim Državama, koje su oslobodile Kuvajt u veljači 1991.godine. Doktor Bahry kaže da je Saddam pogriješio što nije slušao vlastite stručnjake:« Nije htio slušati nikoga, imao je vlastito mišljenje i nitko nije mogao utjecati na njega!»
S oslabljenom vojskom Saddam je započeo konsolidiranje vlasti, metodski uklanjajući svakoga tko se protivio njegovoj vladavini.
No, na svjetskoj sceni, korištenje kemijskog oružja protiv vlastitog naroda izašlo je svijetlo dana. Jedan od nekoliko dokazanih napada zbio se 1988.godine kada su irački helokopteri zasuli kurdsko selo Halabja nervnim plinom te iperitom, a tom je priliko ubijeno oko pet tisuća ljudi-žena i djece.
Do kraja 2002.godine američki rata protiv terorizma se fokusirao na Irak., a Bushova administracija je povezala Saddamov režim s terorističkim napadima od 11.rujna 2001.godine dok je sam Saddam optužen da razvija oružje za masovno uništavanje – što se kasnije pokazalo netočnim. Kada je Saddam Hussein ignorirao američki ultimatum da napusti zemlju, američke oružane snage su, 20.ožujka 2003.godine, izvele niz uništavajućih zračnih napada na Bagdad.
Nakon masovne invazije koalicijskih snaga, Saddamova popularnost je blijedila i nestajala. Neki su Iračani uživali u novonastaloj situaciji, trgajući plakate sa Saddamovim likom i rušeći njegove spomenike. Saddam Husein je uhvaćen u prosincu iste godine, a prije toga poginula su i dvojica njegovih sinova – Udai i Qusai:«I na kraju, što je ironija nad ironijama, gdje je pronađen i uhvaćen? U maloj blatnjavoj rupi u zemlji. Tako se vratio svom početku,» kaže Dr. Post.
Ti su snimci šokirali mnoge Iračane koji su odrasli vjerujući da je Saddam bio nepobjediv, gotovo mitska ličnost:« Ljudi su bili primorani živjeti pod njegovom vladavinom i nisu imali izbora. Ono što on jeste osigurao to je osjećaj za državni kontinuitet, osjećaj ovisnosti od državi,» kaže Dr. Bahry.
Suđenje Saddamu Husseinu je počelo u listopadu 2005.godine. Optužen za razne zločine i genocid Saddam je ostao prkosan, koristeći sudnicu za vođenje sunnitske pobune. Čak i kada je bilo jasno da može dobiti smrtnu kaznu, Saddam je tvrdio da je on predsjednik Iraka. Nakon 24 godine provedene na vlasti, Saddamov utjecaj je postao dio iračkog krajobraza. No, neki povjesničari vjeruju da će Saddam Hussein ostati upamćen, ne kako je on to zamišljao u svojim raskošnim palačama, nego kao blistav ali brutalni čelnik koji je držao Irak u čeličnom zagrljaju više od dva desetljeća.
