Linkovi

Nacionalna katedrala u Washingtonu


Njeno sluzbeno ime je Cathedral Church of St. Peter and St. Paul, Katedrala Sv. Petra i Sv. Pavla, svima poznatija kao Washington Cathedral ili National Cathedral, Nacionalna katedrala. Kuca je to molitve za ljude svih vjera, jednako otvorena svima. Washingtonska katedrala u prilogu Jagode Bush za seriju MADE IN USA.....

Na uzvisenju iznad Washingtona, s pogledom prema kupoli Kapitola, velicanstvena Katedrala dominira obrisima grada. Ideja za njenu gradnju stara je koliko i Washington. Kad je George Washington polozio kamen-temeljac za zgradu Kapitola, mozda je bio svijestan i potrebe jednog drugog hrama, onog koji bi simbolizirao duboke duhovne korijene nove Republike, vjersko nasljedje iz kojega je potekla. Predsjednik Washington i njegov gradski planer, americki arhitekt u Francuskoj rodjen – Pierre Charles L’Enfant, koji je i odredio plan grada za Washington, jednog su dana zajedno i odjahali do uzvisenja i razgovarali o mogucnosti da se na tom mjestu podigne velika crkva. “Sluzila bi ona,” pisat ce kasnije L’Enfant, “potrebama cijele zemlje – za javne molitve, odavanje zahvalnosti i poste, za pogrebne govore....crkva ne bi bila na korist samo jednoj sekti ili denominaciji, bila bi jednako otvorena svima.”

Cijelo stoljece je, medjutim, moralo proci prije no sto ce se njihov san poceti ostvarivati. G. 1891., istaknuti gradjanin Washingtona, bankar Charles Carroll Glover, covjek od vizije i cvrste odluke, u svom je domu odrzao sastanak za gradnju katedrale. Dvije godine kasnije, Kongres je dodjelio povelju Zakladi za protestantsku episkopalnu katedralu. S potpisom predsjednika Benjamina Harrisona, ta je povelja bila “rodni list” washingtonske Nacionalne katedrale. G. 1907., u prisutnosti 10.000 ljudi, ukljucujuci i predsjednika Theodorea Roosevelta, odrzana je svecanost polaganja njenog kamena-temeljca.

Gradnja je trajala tocno 83 godine, od 29. rujna 1907. do 29. rujna 1990. godine. Sezdeset i pet milijuna dolara, koliko je kostala njena gradnja, prikupljeno je bilo iskljucivo u privatnim donacijama. Iako je povelju dobila od Kongresa, Katedrala nikad nije primila, i ne prima, savezna novcana sredstva. Ta ogromna “kuca Boga,” izgradjena u gotskom stilu, sesta je po velicini katedrala u svijetu, druga u Sjedinjenim Drzavama, odmah iza njujorske katedrale Sv. Ivana.

Katedrale ne mjerimo ljudskim vijekom. Phillip Hubert Frohman, predani arhitekt koji je revidirao i upotpunio originalne planove engleskog arhitekta Georgea Bodleyja i koji je pola stoljeca posvetio “najvaznijoj,” kako je sam rekao, “zgradi koja se gradi u Sjedinjenim Drzavama,” znao je da nece docekati da ona bude i gotova. Umro je 1972., u 84. godini zivota.

Ali velika katedrala moze se izgraditi samo kolektivnim nastojanjima. Ruke mnogih – zidara, kipara, klesara, umjetnika – podizu katedralu da ona stoji tisucljecima. Srednjevjekovne se nisu gradile imajuci komfor u vidu; nije niti washingtonska katedrala, gradjena u 20. stoljecu. Ipak, da bi za ljude bila upotrebljivija, dobila je nekoliko stvari kojih nije bilo u starim katedralama – osvjetljenje, grijanje, vodovodne instalacije, te sve sto je potrebno za radio i televizijsko prenosenje.

Ali bit washingtonske katedrale u tome je da sluzi svim vjerskim tradicijama. Njeno osoblje, koje broji dvije stotine, i njenih preko tisucu volontera, predstavlja mnoge denominacije, docekuje svojih preko 700.000 vjernika i posjetitelja, godisnje, na mnogim jezicima. Zidovska sinagoga, ruska pravoslavna kongregacija, poljska nacionalna katolicka crkva...sve one odrzavaju redovne sluzbe bozje u Nacionalnoj katedrali. Mnogi visoki rimokatolicki dostojanstvenici govorili su s njene propovjedaonice. Pod njenim krovom okuplja se luteranska konvencija, baptisticka konvencija... Ukratko, washingtonska Nacionalna katedrala simbol je zdruzivanja, ujedinjavanja svih crkava.

A i vise je od toga. Brzo je ona postala mjesto za sluzbe od nacionalnog fokusa. Jos 1941., kad nije bila ni gotova, ali kad su Sjedinjene Drzave usle u drugi svjetski rat, Nacionalna je katedrala, ta “kuca molitve za sve ljude,” pocela s odrzavanjem mjesecnih sluzbi “u ime ujedinjenog naroda u teskim vremenima.” Predsjednik Woodrow Wilson pokopan je tu, jedini americki predsjednik pokopan u Katedrali, uz preko 150 drugih osoba medju kojima i Helen Keller. Martin Luther King odrzao je u njoj svoju zadnju nedjeljnu misu, 1968. godine; iduce srijede, izgubit ce zivot u atentatu, u Memphisu. Pet dana kasnije, u Katedrali ce biti odrzana i misa zadusnica dr. Kingu. Tisuce su se, 1969. godine, okupile u Katedrali za pogreb predsjedniku Dwightu Eisenhoweru. I 1973., za pogreb predsjedniku Harryju Trumanu. I 2004. godine, za pogreb predsjedniku Ronaldu Reaganu.

Osmog srpnja 1976., predsjednik Gerald Ford i britanska kraljica Elizabeta II nazocili su sluzbi za “pomirenje svih naroda svijeta,” kad je gotova, i posvecena, bila njena crkvena ladja. U Nacionalnoj katedrali odrzana je i sluzba zrtvama teroristickih napada u New Yorku i Washingtonu. Mnogi vazni dogadjaji bili su medjuvjerske sluzbe, u skladu s ponosnom tradicijom Nacionalne katedrale.

Ovog Bozica, ovog 25. prosinca 2006. godine, u Nacionalnoj katedrali ce biti odrzana, i iz nje emitirana, Bozicna misa po 54. puta.

XS
SM
MD
LG