Na spomen imena Hilton, vecina ce, danas, prije pomisliti na onaj neizbjezan dio inventara pop-kulture zvan Paris Hilton nego na hotele istog imena, jos manje na humanitarizam. Ali puno prije Paris Hilton postojao je njen pradjed – Conrad Hilton, koji ce osnovati hotelsko carstvo, ali u svojoj oporuci veliki dio svog bogatstva ostaviti u humanitarne svrhe.
Rodjen na sam Bozic, 1887. godine, u skromnoj kuci napravljenoj od slame i blata, u mjestu San Antonio, na podrucju tada zvanom New Mexico Territory, danas savezna drzava New Mexico, Conrad Hilton bio je jedno od sedmero djece u obitelji doseljenika, oca Norvezanina i majke njemackog porijekla. Radeci u ocevoj trgovini mjesovitom robom, Hilton ce i steci poduzetnicke vjestine koje ce mu tako dobro doci kasnije. Naime, obiteljska je kuca u pustinjskom podrucju New Mexica sluzila i kao prenociste mnogim trgovackim putnicima. Sa 28 godina, 1915., Conrad je preuzeo posao od oca i, po povratku iz prvog svjetskog rata, prosirio ga, kupovinom hotela Mobley, od 40 soba, u mjestu Cisco, u susjednom Texasu, a potom i kupovinom nekoliko drugih, takodjer na podrucju Texasa. Razdoblje teske gospodarske krize, tridesetih godina, nanijet ce stetu i Hiltonovom businessu, ali ga nece unistiti i vec 1939., Hilton kupuje ili gradi hotele u Kaliforniji, New Yorku.... i od njih, 1946., formira Hilton Hotels korporaciju, a dvije godine kasnije, prosirivanjem i u druge zemlje – Hilton International kompaniju.
Svoj uspjeh, od pomocnika u ocevoj trgovini do hotelskog magnata, osnivaca jednog od najvecih i najcijenjenijih hotelskih lanaca u svijetu, Hilton je pripisivao, u prvom redu, svom teskom radu, zatim vjeri koju su u njega usadili njegovi roditelji-usrdni katolici, svom dubokom, trajnom americkom rodoljublju, te cinjenici da je samo njegova vlastita masta mogla ograniciti velicinu i sirinu njegovih snova.
Kad se njegov hotelski business, tada jos u povojima, i sam nasao pred bankrotom i u teskim dugovima, zbog ekonomske krize koja je Ameriku pogodila, Hilton je pribjegao onome cemu su ga ucili od djetinjstva – marljivom radu i vjeri u Boga. Mnogi drugi, medjutim, imali su tada vjeru u Hiltona – davali mu na pocek, na veresiju, vjerovali u njegove sposobnosti, vjerovali u njegovu odlucnost i rijec da ce im jednog dana vratiti. Znajuci da se na noge opet osovio, i da je svoje hotelsko carstvo osnovao, zahvaljujuci upravo dobroti drugih, Hilton je jos predanije prisao dobrotvornosti i gostoljublju. To ce i biti dvije glavne znacajke, dvije odlike i hotela Hilton i covjeka koji je taj hotelski lanac osnovao. Conrad Hilton je umro 1979. godine, ali time nije prestalo i njegovo davanje u dobrotvorne svrhe. Uz veliku svotu koju je u dobrotvorne namjene ostavio, Hilton je u oporuci napisao: “Volite jedan drugoga, volite bliznjega svoga, jer to je jedini zakon, zlatno pravilo; svatko zasluzuje da bude voljen i da ga se potice i hrabri, da nikad ne bude napusten i luta u siromastvu i tami. Praksa dobrocinstva sve nas vezuje, sve ljude zajedno povezuje u jedno veliko bratstvo.”
Na tim rijecima, kao svom geslu, kao i na onim drugim Conrada Hiltona – “Postoji jedan prirodni zakon, jedan bozanski zakon, koji obvezuje mene i tebe, da drugima olaksamo patnje, da pomognemo onima koji su u nevolji, bijedi i neimastini” – te uz novac koji je u tu svrhu ostavio, utemeljena je, po njegovoj smrti, Conrad Hilton Foundation, zaklada predana, izmedju ostaloga, pomoci slijepima, dusevno bolesnima, beskucnicima, sprecavanju ovisnosti o drogama.
U svijetu je danas vise od pet stotina Hilton hotela. Hilton je kapitalizirao na svom globalnom uspjehu tako sto je iskoristio svoju ulogu poduzetnickog uglednika za promicanje svoje filozofije pomirenja i nenasilja u razdoblju nakon drugog svjetskog rata. Korporacijski motto u to vrijeme bio je: Svjetski mir putem medjunarodne trgovine i putovanja. Cvrsto je vjerovao da se na taj nacin doista mogu graditi mostovi izmedju ljudi, cak i zemalja, da i hotelijerski business moze poticati na vecu gostoljubivost medju ljudima.