U srži preporuka Radne skupine za Irak je poziv na regionalizaciju nastojanja da se stabilizira stanje u zemlji tako što će se angažirati susjedne zemlje. U izvješću se konkretno navodi da bi Sjedinjene Države trebale voditi izravne pregovore sa Iranom i Sirijom. Ali pod koju diplomatsku cijenu?
Larry Wilkerson bio je šef ureda bivšeg državnog tajnika Colina Powella. On kaže da čak ako su Sjedinjene Države i spremne na razgovor s iranskim i sirijskim dužnosnicima o pomoći koju bi te zemlje mogle pružiti u Iraku, cijena njihova angažmana bit će najvjerojatnije vrlo visoka – vjerojatno previsoka za Sjedinjene Države."O ovoj se preporuci već razmišlja neko vrijeme, zajedno s drugima, i trebalo ju je provesti odavno kad je cijena bila znatno niža. Sa strateškim utjecajem koji smo sad, primjerice, dopustili Iranu – i Siriji također zbog povezanosti s Iranom koju smo, slučajno, mi izazvali – cijena za bilo kakve pregovore bit će toliko visoka da ne vjerujem da bi bilo koji američki predsjednik bio voljan platiti".
Administracija predsjednika Busha nepopustljivo odbija razgovore sa Sirijom i Iranom. Na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji s britanskim premijerom Tonyjem Blairom prekojučer, predsjednik Bush je izjavio da neće ni razmatrati razgovore s jednom od ovih zemalja, ukoliko one značajnije ne izmjene svoje ponašanje. "Ako dođu za stol na razgovore o Iraku, trebaju doći do spoznaje da je njihova odgovornost da ne financiraju teroriste i da pomognu ovoj mladoj demokraciji da preživi, da pomognu gospodarstvu te zemlje. A ako nisu tome predane, ako Sirija i Iran nisu predane tom konceptu, onda se ne trebaju ni pojavljivati za pregovaračkim stolom".
Američki predsjednik je također ponovio i svoj poziv Iranu da prekine s programom obogaćivanja urana kao preduvjetom za sudjelovanje Sjedinjenih Država u bilo kakvim izravnim razgovorima. Godine 2003. Iran je učinio jednu tajnu uvertiru za početak razgovora sa Sjedinjenim Državama o širokom spektru tema, uključujući i nuklearni program. Administracija predsjednika Busha odbacila je tu ponudu.
Larry Wilkerson kaže da je administracija u tom trenutku bila opijena brzom vojnom pobjedom u Iraku i tako je propala mogućnost da se Iran angažira uz najmanji diplomatski i politički trošak. "Bili smo u Bagadadu s oko 140, 150 tisuća vojnika koji su upravo na brzinu probili svoj put do Bagdada. U dva mjeseca iračka je vlada pala, a vojska nestala. U Damasku i Teheranu su se pitali 'jesmo li mi sljedeći'?. To je bila točka maksimalnog utjecaja. I odbiti mogućnost za razgovore s ljudima koje trebate za pregovore jednostavno je glupo. I mi smo to učinili".
Glede Sirije, ona bi mogla imati vlastitu cijenu za stabiliziranje Iraka. Murhaf Jouejati direktor je Odjela za Srednji istok na Sveučilištu George Washington i stručnjak za sirijsku politiku. On kaže da je ta cijena izraelsko napuštanje Golanske visoravni. "Sirija to neće učiniti na lijepe oči za Sjedinjene Države. Tražit će nešto zauzvrat. Mislim da povratak Sirije u Libanon ne dolazi u obzir. Međutim, legitimni sirijski zahtjev je nastavak mirovnih razgovora s Izraelom o povratku golanske visoravni pod sirijski suverenitet".
Međutim, to bi za Izrael mogla biti previsoka cijena, bar u ovom trenutku. Izraelski premijer Ehud Olmert izjavio je kako nema namjeru počinjati razgovore sa Sirijom i odbacio je vezu, koja se uspostavlja u izvješću Radne skupine za Irak, između arapsko-izraelskog sukoba i stabiliziranja situacije u Iraku.