Neki stručnjaci kažu da se Povelja Ujedinjenih naroda treba izmijeniti, kako bi se svjetska organizacija mogla bolje suprotstaviti izazovima suvremena svijeta. Ivana Kuhar izvještava o jednoj konferenciji ovdje u Washingtonu, koja se nedavno bavila tom temom.
Povelja Ujedinjenih naroda usvojena je 1945. godine i navodi samo dvije okolnosti u kojima je dopuštena uporaba sile: u kolektivnoj ili individualnoj samoobrani protiv stvarnog i neposrednog oružanog napada te u slučaju da Vijeće sigurnosti dopusti uporabu sile kako bi se održali ili uspostavili međunarodni mir i sigurnost.
Povelja UN-a koju su potpisale 192 zemlje ne predviđa vojnu akciju u humanitarne ili preventivne svrhe.
Međutim, priroda sigurnosnih prijetnji bitno je drugačija negoli je bila prije 60 godina. Nove realnosti traže da se ponovno osmisli uloga vojne sile, kako je definirana u Povelji Ujedinjenih naroda - kaže bivši zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost u administraciji predsjednika Clintona, James Steinberg: "Svijet se mijenja. Karakter prijetnji s kojima smo danas sučeljeni drugačiji je negoli u međunarodnom sustavu koji je u velikoj mjeri bio preokupiran agresijama države na državu."
James Steinberg dodaje da se svijet mora danas hvatati u koštac s cijelim novim nizom izazova, u rasponu od terorizma do proliferacije oružja za masovno uništavanje, pa do štete koja se nanosi okolišu.
Međunarodna zajednica danas sve češće preuzima odgovornost za spriječavanje teških humanitarnih kriza, čak i pod cijenu narušavanja suvereniteta neke zemlje, kaže James Steinberg, dodajući da Povelja Ujedinjenih naroda ne odražava promjenu tog stava.
Ed Mortimer, direktor za komunikacije u uredu glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Kofija Annana, ukazuje na činjenicu da je intervencija na Kosovu 1999. godine obavljena bez odobrenja Vijeća sigurnosti. Dodaje da je međunarodna zajednica naučila lekcije iz genocida u Ruandi 1994. godine i zločina iz Bosne i Hercegovine, kad nije intervenirala.
Ed Mortimer kaže da je teška humanitarna situacija na Kosovu pomogla da se formira mišljenje kako je u izvjesnim okolnostima potrebno intervenirati bez rezolucije Vijeća sigurnosti. Kaže kako je nužno za Ujedinjene naroda da izrade i legitimiziraju nove pristupe kako bi ispunili svoju ulogu: "Prevencija je navodno glavna funkcija Ujedinjenih naroda, trebala bi očuvati čovječanstvo i sve buduće generacije od ratnih pustošenja."
Ed Mortimer dodaje da bi Ujedinjeni narodi toj svrsi namijenili više od sadašnjih devedeset tisuća vojnika kad bi shvatili da svijet postaje "globalno selo": "Moramo navesti ljude da razmišljaju o globalnom interesu kao svom nacionalnom interesu. Jedna stvar koju 192 članice Ujedinjenih naroda imaju zajedničko jest da žive na istom planetu. Zapravo, mislim da možete s priličnom sigurnošću reći da postoji više zajedničkih prijetnji, više zajedničkih problema, više zajedničkih interesa i više potrebe za zajedničkim solucijama i strategijama negoli ih je bilo 1945. kad je donesena Povelja Ujedinjenih naroda."
Rasprava o legitimnosti uporabe sile održana je nedavno u neovisnom washingtonskom think-tanku Brookings.
