Jedna od najimpresivnijih riznica ljudskoga znanja, prema Guinnessovoj knjizi svjetskih rekorda – najveca knjiznica svijeta, Library of Congress je osnovana prije 206 godina – u travnju 1800. godine – s namjerom da sluzi kao izvor referentne literature manjem broju vladinih uposlenika. Jos za prvog zasjedanja Kongresa Sjedinjenih Drzava – 1789. godine, u New Yorku – bilo je predlozeno formiranje odbora za odredjivanje i nabavljanje knjiga koje bi Kongresu bile korisne u obavljanju posla. U iducih 11 godina bilo je prikupljeno tek 243 naslova. G. 1800, kad je sjediste vlade, iz New Yorka, bilo premjesteno u Washington, predlozeno je bilo i da se svota od pet tisuca dolara dodijeli za, kako je receno, “kupovinu knjiga potrebnih Kongresu i za pronalazenje prostora u kojemu bi ta literatura bila smjestena.”
Dvadeseticetvrtog travnja 1800. godine, predsjednik John Adams odobrio je prijedlog i odmah je, iz Engleske, bilo naruceno 740 knjiga i tri zemljovida. Dvije godine kasnije, 1802., ustanovljen je bio Ured kongresnog knjiznicara. Treci predsjednik Sjedinjenih Drzava - Thomas Jefferson - imenovao je prvog knjiznicara i rekao: “U Kongresnoj knjiznici ne bi trebalo biti mjesta knjigama za zabavu niti knjigama na stranim jezicima.”
Tijekom rata protiv Britanije, koji je poceo 1812. godine, britanske su snage zapalile zgradu Kapitola; u pozaru je do temelja bila unistena i Kongresna knjiznica. Jefferson, tada vec bivsi predsjednik, inace strastveni citalac, covjek koji je godisnje za sebe kupovao po par stotina knjiga, ponudio je Kongresu, na otkup, svoju ogromnu i eklekticnu zbirku od sest i pol tisuca naslova, s najrazlicitijih podrucja ljudske djelatnosti, knjige koje je, tijekom vise desetljeca, sam kupovao po cijeloj Evropi, ali u tom trenutku, sedamdesetgodisnjem Jeffersonu, na rubu financijske propasti zbog nekih losih poslovnih poteza, novac je bio daleko potrebniji. Kongres je zbirku i otkupio za tada lijepu svotu od 23.950 dolara.
Fond Kongresne knjiznice nastavit ce polako rasti tijekom iducih nekoliko desetljeca, i brojcano i tematski. Kad je, 1864. godine, predsjednik Lincoln za Kongresnog knjizicara imenovao Ainswortha Spofforda, covjeka sa snaznim i utjecajnim vezama, u razvoju Kongresne knjiznice dolazi do dramaticnog preokreta. Sa 160.000 dolara koje je odmah po svom imenovanju uspio “izvuci” od Kongresa, Spofford je prvo poceo izgradnju dva nova, permanentna krila zgrade na Kapitolu, sto je vec postojeci prostor Kongresne knjiznice povecalo za tri puta. Do 1872., samo osam godina kasnije, u njenoj je zbirci bilo gotovo milijun svezaka. Spofford je unio i jednu vaznu promjenu u zakon o autorskom pravu – primjerci svakog novog copyright izdanja ici ce Kongresnoj knjiznici, za svakog nakladnika to znaci dva obvezna primjerka.
Spofford je bio vizionar i u Kongresnoj knjiznici nije vidio samo prirucnu biblioteku za kongresnike nego “veliku nacionalnu knjiznicu Sjedinjenih Drzava”, u sto je ona de facto i prerasla. Spofford je rekao: U njoj treba biti sadrzana svaka publikacija koja se odnosi na i koja govori o Sjedinjenim Drzavama. Koristeci svu svoju silnu energiju, a i silne veze, Spofford je uspio osigurati i ogromnu svotu od preko sest milijuna dolara koliko je kostala izgradnja novog zdanja koje ce nositi ime predsjednika Thomasa Jeffersona. G. 1897., ona je bila i otvorena i u njoj ona prelijepa citaonica ispod kupole visoke 59 i pol metara. Spoffordova karijera tada je sluzbeno i zavrsila. Ali njegovu misao i njegov rad slijedio je svaki od novih knjiznicara Kongresa ukljucujuci sadasnjeg, Jamesa Billingtona – stalno povecavati i prosirivati fond knjiga.
Na 853.000 kilometara polica, Kongresna knjiznica danas, izmedju ostaloga, cuva vise od 29 milijuna katalogiziranih knjiga i drugog tiskanog materijala; vise od milijun publikacija vlade Sjedinjenih Drzava; vise od 53 milijuna rukopisa; blizu 8 milijuna geografskih karata; gotovo 3 milijuna zvucnih zapisa; pola milijuna rola filma; najvecu zbirku rijetkih izdanja u Sjevernoj Americi medju kojima i jedan od tri postojeca primjerka Gutenbergove Biblije, tiskane na finom pergamentu; i, da, unatoc onome sto je Thomas Jefferson prvotno rekao o “knjigama za zabavu i knjigama na stranim jezicima”, Kongresna knjiznica ima preko 6 tisuca stripova i knjige i materijale tiskane na 470 stranih jezika, takodjer milijun primjeraka svjetskih novinskih izdanja, tiskanih tijekom protekla tri stoljeca. Kongresna je knjiznica davno prestala sluziti samo kongresmenima, ona je neprocjenjivi izvor znanja svim Amerikancima, zapravo – svim ljudima svijeta.