Karlov Kutak, Carl's Corner, nekad je bilo samo staromodno odmorište za kamiondžije. Danas, to je pravi grad - barem u pravnom smislu - utočište za vozače divova na 18 kotača, te prava isturena točka u borbi za alternativna goriva ... i još mnogo toga.
Na autoputu I-35, u Teksasu, svake minute barem sedam kamiona prolazi ispod nadvožnjaka na izlazu 374. Carl Cornelius je uočio poslovne potencijale te lokacije prije više od dvadeset godina i otvorio Karlov Kutak, benzinsku postaju s malim restoranom.
Staromodnog izgleda, Karlov Kutak se dopada vozačima kamiona. Jedan od njih je i Edward Frentz, iz jugoistočne savezne države Južne Karoline. "Sviđa mi se zato što nalikuje na obiteljski biznis, a ne na neki od velikih lanaca restorana. Dolazim u Karlov Kutak barem jednom mjesečno".
U prosjeku, svakog dana kroz Karlov Kutak prođe petstotinjak vozača kamiona. On i njegovo osoblje svakoga dočekuju, kako kaže, 'kao člana obitelji'. Njegovi gosti dodaju da on, isto tako, pamti njihova lica, raduje im se kad ih ponovno vidi. Neko vrijeme, Karlov Kutak je nudio samo hranu i bezalkoholna pića. Za služenje alkohola, Carlu Corneliusu je, naime, trebao grad koji bi mu izdao dozvolu. I tako je on, osamdesetih godina, državnoj upravi Teksasa uputio molbu za osnivanje grada. I danas je gradonačelnik grada koji svojim domom naziva 130 stanovnika, uključujući i njegovu vlastitu obitelj. No, ono što je bio sretan život, pun snova o budućnosti, pretvorilo se u tragediju kada je njegovu oazu za kamiondžije progutao požar, odnijevši sa sobom i živote trojice njegovih sinova.
U pomoć je priskočio dugogodišnji prijatelj, legendarna ličnost glazbene scene countryja - Willie Nelson. "Zatvarao sam biznis. Bio sam umoran od svega, života ponajviše. Izgubio sam tri sina i nije mi bilo ni do čega. No, Willie me nazvao i ispričao mi o Annie, automobilu koji ide na biodizel. I tako, odlučio sam mu se pridružiti u misiji za biodizel".
Willie Nelson nije samo pomogao u prikupljanju novca za ponovnu izgradnju Karlovog kutka održavanjem koncerata u njegovu korist, nego je benzinsku crpku opskrbio i biodizelom, pretvorivši je u jednu od pionirskih zajednica za alternativna goriva u Americi. Na koncu, u odgovor na sve veću potražnju, Nelson je osnovao i kompaniju za proizvodnju biodizela. "BioWillie", Nelsonova vlastita mješavina biodizela B-20, proizvodi se od biljnih ulja.
To gorivo smanjuje otpuštanje ugljičnog monoksida, ugljičnog dioksida i sumpornog dioksida. Dizel motori mogu koristiti biodizel bez ikakvih modifikacija, kaže Carl Cornelius. "To je stanje u kojem svi dobivaju, nitko ne gubi, i tako je u čitavom svijetu. U Americi, bez obzira kuda išli - Maine, Vermont, New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island ili Washington, Oregon, California, Idaho ... kud god vi išli, ide i biodizel".
Carl's Corner nudi i više od goriva - tu je i zabava, bilo u obliku rodea, ili kao dvorana s tisuću mjesta koja ugošćuje podjednako koncerte, kao i predstave. Uz Willieja Nelsona, nađu se i druga slavna imena Countryja. Direktor Teksaškog muzeja glazbenika Thomas Kreason prvi je puta izložio zbirku svog muzeja upravo u Karlovom Kutku, za vrijeme jednog vikenda countryja koji je predvodio Willie Nelson. "Ovo je jedinstveno mjesto i zbog uključenosti Willieja Nelsona, i zbog brzog rasta i razvoja samog područja. U okružju piknika koji je organizirao Carl, teksaška glazba i povijest postala je svima bliska tema".
Carl Cornelius kaže da, bez vizije, čovjek jednostavno nestaje. To je i njegov motto što se tiče budućnosti Karlovog Kutka. "Bit će tu čitav shopping centar ... zabavni park ... možda i kockarnica. Ovo će biti pravo utočište gerile biodizela cijelog svijeta".