U Sjedinjenim Državama se obnovila raspra o prednostima nuklearne energije, u sklopu razmatranja o alternativama uvoznoj nafti. Zagovornici kažu da je nuklearna energija 'čista i sigurna', dok protivnici tvrde da problemi sigurnosti i odlaganja nuklearnog otpada uveliko pretežu nad njezinim prednostima.
U Sjedinjenim Državama, trenutno je u radu 104 nuklearnih elektrana. Predsjednik Bush, u sklopu svog energetskog plana, poziva da se poveća udio nuklearne energije u cjelokupnoj proizvodnji električne energije. Pristaše nuklearne energije kažu da bi ona mogla smanjiti američku ovisnost o inozemnoj nafti.
No, Tyson Slocum, direktor energetskog programa ne-vladine organizacije Public Citizen, kaže da otvaranje novih nuklearki neće značajno smanjiti potrošnju nafte: "Nafta se koristi kao gorivo samo za proizvodnju 1,2 posto električne energije u Sjedinjenim Državama. Nuklearna energija se ne koristi za pogon automobila, što predstavlja najveći izvor potrošnje nafte u Americi, dok nafta nije značajan izvor potrošnje električne energije. Prema tome, povećano oslanjanje na nuklearnu energiju neće smanjiti potražnju za naftom."
Drugo sporno pitanje je ekološki učinak nuklearnih elektrana. Mal McKibben, umirovljeni nuklearni inženjer a sada direktor neprofitne organizacije Citizens for Nuclear Technology, kaže da se nuklearne elektrane sigurnije po okoliš od drugih tipova elektrana, posebice od onih koje kao gorivo koriste ugljen: "Nuklearna elektrana ne stvara kisele kiše, ne stvara smog, ne izaziva globalno zatopljavanje. Termoelektrane na ugljen i naftu čine sve to."
No, kako kaže Tyson Slocum, nuklearne elektrane ipak predstavljaju rizik po okoliš: "Svako takvo postrojenje proizvodi stotine tona visoko radioaktivnog otpada koje opstoje u okolišu stotine tisuća godina. Trenutno nemamo rješenja za sigurno, efikasno i po okoliš neškodljivo odlaganje tog otpada."
Predsjednik Bush podržava kontroverzni plan o izgradnji odlagališta nuklearnog otpada u planini Yucca, udaljenom području savezne države Nevade. On također podržava recikliranje i reprocesiranje nuklearnog otpada putem globalnog partnerstva za nuklearnu energiju.
Mal McKibben kaže da postoji alternativa odlaganju nuklearnog otpada – njegovo recikliranje: "Treba iskoristiti svu energiju koja se krije u nuklearnom gorivu. Sada koristimo manje od pet posto energije u nuklearnom gorivu, jer ga koristimo samo jednom. Da ga recikliramo, mogli bismo iskoristiti najmanje 95 posto raspoložive energije u nuklearnom gorivu."
Protivnici nuklearne energije ukazuju na mogućnost nesreća, podsjećajući na nesreću na Otoku Tri Milje, 1979, te na katastrofu u Černobilu, 1986. Stručnjaci, pak, odgovaraju da je černobilski reaktor bio inherentno nestabilan, te da takvi reaktor ne postoje u zapadnom svijetu. Štoviše, nuklearne elektrane u zapadnim zemljama imaju vrlo kvalitetnu sigurnosnu infrastrukturu. Neki protivnici nuklearnih elektrana govore o drugim, mnogo zlokobnijim rizicima vezanim uz nuklearnu energiju.
Ira Helfand iz organizacije Physicians for Social Responsibility kaže: "Mislim da nuklearne elektrane trebamo smatrati potencijalnim oružjima masovnog uništavanja, raspoređenima na strateškim mjestima diljem zemlje, koje stavljamo na raspolaganje teroristima…."
Američka nacionalna regulatorna komisija za nuklearnu energiju tvrdi da su nuklearne elektrane ojačale sigurnosne mjere nakon terorističkih napada u rujnu 2001, te da se sigurnosno stanje u tom sektoru može smatrati vrlo dobrim.