Sa svakom novom generacijom, sleng se, pod utjecajem svjetskih događaja i raznih kultura, mijenja. Jedna od karakteristika slenga i jest da se njegov vokabular stalno i neprestano obnavlja, inače ne bi imao smisla, njegova bi svrha bila izgubljena, u slengu uvijek mora biti nešto novoga. Da bi žargon ostao žargonski, on se mora stalno mijenjati.
Ali cool, čini se, prelazi s jednog naraštaja na drugi i preživljava u govornom engleskom već desetljećima. Neki drugi izrazi, koji su se u engleskom koristili u manje-više istom značenju kao i cool, vremenom su blijedili ili iz uporabe nestajali – hep, far-out, rad, groovy......ali cool, u svom zdravom, pozitivnom i neironičnom smislu, iz nekog razloga ustraje i uživa univerzalnu draž i popularnost. U engleskom je jeziku u uporabi duže nego bilo koji drugi sleng-izraz. Zašto jedan preživljava dok drugi završavaju na otpadu lingvističke povijesti, to je teško reći.
Na temu coola, odnosno koncepta coola u društvu, napisano je dosta “cool” literature. Neki autori tvrde da su stavovi slični suvremenom coolu postojali stoljećima u drugim kulturama pa se spominju hispanički machismo, etika japanskih samuraja, ratničke kaste u Indiji i istočnoazijskim zemljama, “aristokratski cool” Evrope (sprezzatura), “Anatolijski osmjeh” Turske, koji prave emocije skriva.
Robert Farris Thompson, profesor na Sveučilištu Yale i stručnjak za afričku umjetnost, u svojoj knjizi “Estetika coola” korijene coolu nalazi u Nigeriji 15. stoljeća, u tradicionalnoj kulturi Yoruba i cool opisuje riječima “spiritualni osjećaj koji lice zamrzava.” I neki drugi antropolozi kulture cool smatraju aspektom afričke kulture gdje je definiran, dijelom, kao “spokoj, odsutnost bilo kakvog unutrašnjeg sukoba ili nemira, osjećaj prisebnoga i hladnokrvnoga.”
U američki leksikon, kao sleng, izraz je i ušao iz crnačkog američkog jezika, točnije – iz jezika crnačkih jazz-glazbenika, negdje dvadesetih prošlog stoljeća, kad je jazz i počeo prodirati o američku pop-kulturu. Dijelom i dalje u značenju “spokoj, odsutnost unutrašnjih sukoba ili nemira, pribranost, samokontrola,” ali dijelom i u značenju “odličan, sjajan, koji nadmašuje sve, impresivan, prvorazredan, superlativan,” kao izraz divljenja, dakle, i odobravanja. Tenor-saksofonist Lester Young je, kažu, godine 1933. izraz popularizirao u jazz-krugovima. Onda smo dobili Charlijea Parkera i cool jazz, 40-ih i 50-ih godina, tako nazvan da bi ga razlikovali od hot jazza koji se svirao do tada.
Taj sleng-izraz uz jazz je najtješnje i vezan. U knjizi “Srce i duša: Slavlje crnačkog glazbenog izraza,” autori Melris i Seay pisu: “Čak i najpovršniji pregled američkog pop-krajolika otkriva ogroman i trajan utjecaj crnačke kulture. Jedan od najznačajnijih čimbenika našeg nacionalnog identiteta, ona je i jedan od razloga za međunarodnu popularnost svega američkoga. Utjecaj je to koji vidimo u svemu, od glazbe do mode, do jezika, do same biti coola, jednog potpuno nedefiniranog izraza.”
Iz afro-američkog jazza, cool je prešao u terminologiju i filozofiju Beatnika, pedesetih godina, kad je izraz značio sve ono do sada spomenuto, ali i “uzdržan, objektivan, hladan, intelektualan.” Cool je bila ključna riječ beat-generacije, a od nje su je preuzeli tinejdžeri, 60-ih godina, i koristi je svaka generacija otada. U pop-kulturi, cool je estetika ponašanja, držanja, pokreta, fizičkog izgleda i stila. Kad je, prije dvije godine, među kalifornijskom mladeži provedena anketa o tome kojih deset riječi najviše koriste u komuniciranju s drugima, cool je bio izraz broj jedan, na samom vrhu popisa. Cool, kao općenito pozitivan epitet ili usklik, neodvojivi je dio engleskog slenga već nekih 70 godina, ali razumljiv je, i u uporabi, i daleko izvan engleskog govornog područja, ušao je u vokabular mnogih drugih jezika.