Prvog kolovoza ove godine obilježila se 60. godišnjica Programa Fulbright kojim američko Državno tajništvo promovira međunarodnu znanstvenu suradnju. Svake godine više od tisuću američkih sveučilišnih predavača, drugih znanstvenika te studenata post-diplomaca odlazi na usavršavanje u inozemstvo, a isti broj stranaca stiže na američka sveučilišta i druge znanstvene ustanove.
Ove se godine za stipendiju programa Fulbright natjecao rekordan broj Amerikanaca. Thomas Farrell, pomoćnik američke državne tajnice odgovoran za međunarodnu akademsku razmjenu, kaže da program sada daje oko tisuću dvjesto godišnjih stipendija.
Jedan od ciljeva ovog programa američke javne diplomacije je promocija međunarodnog razumijevanja i međusobnog štovanja među pripadnicima raznih nacija, kaže Thomas Farrell: "Program ima ogroman kredibilitet, širom svijeta. Financira se od novaca američkih poreznih obveznika, a u slučaju 60 do 70 država – sufinanciraju ga i vlade tih zemalja. Takav status dopušta mu da ima u potpunosti nepolitičku prirodu."
Američki su 'fulbrajtovci' zbog toga izvrsno primljeni, širom svijeta. Ne samo da se usavršavaju u svojoj profesiji, već i komuniciraju sa stranim kolegama te uče o drugim zemljama. Primjer je Abel Adekola, profesor poslovnog managementa na Sveučilištu Wisconsin, koji je godinu dana proveo i Vilniusu, u Litvi.
Lokalne je studente podučavao tome kako osnovati vlastitu tvrtku, vlastiti business. Međutim, za Litvance je najzanimljivija bila činjenice da je Abel Adekola – iako državljanstvom Amerikanac – rodom iz Nigerije. "Netko mi je prišao i rekao – 'Vi ste zaista rijetkost. Mi ovdje nemamo ljude poput vas.' Postao sam svjestan da sam ja svojevrsni simbol Amerike, zemlje koja strancima daje šansu, zemlje koja je istinski pluralistična…" - kaže Abel Adekola.
Prisjeća se da su građani Vilniusa na ulici često 'zurili kao u neko čudo', da su ga molili da se s njima fotografira. 'Nije bila riječ o rasizmu Litvanaca' – kaže Abel Adekola. "To mogu s uvjerenjem potvrditi. Riječ je o jednostavnoj ljudskoj znatiželji. Na početku me je zaista prenerazila činjenica da, očito, postoje ljudi koji na početku 21. stoljeća nikad nisu vidjeli crnca. No, onda shvatite da je to posljedica njihove nedavne povijesti. To je rezultat života u Sovjetskom savezu, gdje niste mogli putovati, živjeli ste u izolaciji, niste imali prilike vidjeti kako je u drugim zemljama…" - objašnjava ovaj profesor sa Sveučilišta Wisconsin.
Na rastanku, kolege s fakulteta u Vilniusu su mu rekle: 'vi ste nas naučili mnogo čemu'. "Vjerujem" - kaže Abel Adekola - "da je za to dobrim dijelom zaslužna moja rasa. Valjda su bili impresionirani činjenicom da sam ja, iz Afrike, došao u Ameriku, uspio u svojoj profesiji, i na kraju – došao njima predavati biznis."
Iskustvo Abela Adekole - američkog sveučilišnog profesora rodom iz Lagosa u Nigeriji koji je predavao poslovni management u Litvi - najbolje ilustrira cilj programa Fulbright: prevladavanje kulturnih i nacionalnih barijera te jačanje poštovanja i razumijevanja među pripadnicima raznih nacija.
U programu je u posljednjih šezdeset godina sudjelovalo oko 250 tisuća američkih i stranih znanstvenika.