Nedavno je ostvarena jedna lijepa, zanimljiva i pomalo neobična hrvatsko-američka veza. Ukratko – Hrvatsko-američko društvo, u Zagrebu, došlo je na ideju, ideju je prihvatio Nacionalni muzej američkih Indijanaca, u Washingtonu, uz donacije Diners Club Adriatic i Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija bilo je moguće sprovesti u djelo tu ideju i hrvatski čitatelji dobili su Žutu žetvu, indijansku kuharicu. A uz potporu Američkog veleposlanstva u Zagrebu, i direktor washingtonskog muzeja mogao je doći u Zagreb i svojom nazočnošću uveličati njenu promociju... i 15. obljetnicu rada Hrvatsko-američkog društva...
Ako je govor nerazumljiv među raznim narodima, uvijek ostaje jedan način za uspostavljanje prvog miroljubivog kontakta. Jezik kulinarstva univerzalna je komunikacija: čim bi oružje zašutjelo, jelom se uspostavljao kontakt između suprostavljenih strana. Čime se ovi drugi hrane, što je hrana za preživljavanje, u čemu uživaju, to su među prvim činjenicama koje jedni o drugima saznajemo. Kuhinja je čimbenik povezivanja, veze koje stvara kulinarstvo među narodima često su najtrajnije i na neki način najdublje...piše, između ostaloga, zagrebački novinar i autor, gastronaut Rene Bakalović u predgovoru dvojezičnoj Žutoj žetvi.
Svijesno upravo univerzalnosti jezika kulinarstva, a zainteresirano, općenito, za temu američkih Indijanaca, njihovih prošlih i suvremenih kultura, Hrvatsko-američko društvo je, u jedan od svojih brojnih projekata, onaj pod nazivom Godine izazova, uključilo izdavanje male indijanske kuharice pripremljene prema onoj velikoj, koju je prošle godine izdao Nacionalni muzej američkih Indijanaca, te povodom 15. obljetnice svog postojanja i djelovanja, pozvalo direktora washingtonskog muzeja, Richarda Westa, Cheyenne i Arapaho Indijanca, porijeklom iz Oklahome, odvjetnika, lobista, povjesničara, također poglavicu mira Južnih Cheyennea, da, uz promociju knjige, održi predavanje na temu kulturnog i povijesnog nasljeđa američkih Indijanaca kao i na temu muzeja, osnovanog, u sastavu Muzejske ustanove Smithsonian, prije nešto manje od dvije godine. Sa svojom vizijom aktivnog sudjelovanja, demokracije i pluralizma, Richard West je, kao direktor-utemeljitelj muzeja američkih Indijanaca, bio na čelu jednog od najvažnijih kolektivnih kulturnih poduhvata u Sjedinjenim Državama zadnjih godina. Muzej je istinski primjer moći demokracije u akciji. Njegovim osnivanjem, Richard West je umjetnosti indijanskih naroda osigurao jednaki status među kulturnim ostavštinama svijeta.
Što Žuta žetva, s receptima tradicionalnih jela američkih Indijanaca i legendama i pričama iz njihovih kultura, može prenijeti i reći hrvatskim čitateljima?
Richard West: Da indijanski narodi i kulture, kao što njihova kuhinja pokazuje i dokazuje, i danas postoje, da su vitalni dio zemlje, da nisu samo stvar proslošti, kulture koje su postojale nekad prije. Knjiga govori ne samo o povijesnoj kuhinji indijanskih naroda, ta se hrana i danas priprema. Štovise, Hrvatsko-američko društvo je, u zagrebačkom restoranu Paviljon, upriličilo indijansku večeru, koristeći upravo recepte iz Žute žetve. Hrvatski kuhar i osoblje restorana apsolutno su sjajno pripremili ta jela! Imali su sve potrebne namirnice, a radili su prema autentičnim receptima.
Mnoge su u Stari svijet i došle od starosjedilačkih naroda obiju Amerika, od kukuruza i krumpira i graha i rajčice do čokolade, kakaoa!
Hrana je, kaže g. West, oduvijek bila središnja u indijanskoj kulturi. Ne možete nekome otići u posjet, a da vas taj automatski i ne nahrani, to je oduvijek bio dio i indijanske gostoljubivosti. Stoga mu je i posebno drago da je Hrvatsko-američko društvo odabralo upravo tu temu, hranu, jer moglo je odabrati bilo koju drugu, bilo koji drugi aspekt indijanske kulture, čak i suvremene, ali odabralo je hranu, važan dio indijanske povijesti, ali i važan dio njihove suvremene kulture i gostoljubivosti. “To mi se jako dopalo,” rekao je g. West.
Programski koordinator Hrvatsko-američkog drustva Tihomir Lerner, ujedno i urednik knjige, kaže da im je cilj bio predstaviti hrvatskoj javnosti nešto što i jest u duhu Drustva - promicanje jezika i kulture....
Tihomir Lerner: Htjeli smo jedan projekt koji je definitivno američki, a više od američkih Indijanaca ne možeš biti američki, ne? - Native American! Znači, htjeli smo projekt koji će promovirati taj dio američke kulture....ne samo ovaj holivudski, koji dobivamo u Hrvatskoj i općenito van Amerike, nego baš taj izvorni američki i da spojimo tradicionalnu hrvatsku kulturu s tradicionalnom američkom kulturom, tj. s njihovim Indijancima.
Hrvatsko-američko društvo je neprofitna, nevladina udruga, osnovana u travnju 1991. godine. Misija joj je od početka bila poticati suradnju i razmjenu znanja i informacija između Hrvatske i SAD-a, te promicanje demokratskih načela koja se zasnivaju na svijesti o dostojanstvu čovjeka, o pravu čovjeka na život slobodu, znanje i sigurnost – naročito se ističu programi namijenjeni djeci, mladima, osobama s dodatnim potrebama, osobama bez zaposlenja - ali u početku, kaže Marina Ljubišić, predsjednica Glavnog odbora Društva, bilo je važno i lobirati za Hrvatsku, pomoći da se prevlada ratno doba, da se potakne i ostvari obnova; potom je na red došlo osmišljavanje projekata po kojemu bi Društvo postalo prepoznatljivo...
Marina Ljubišić: I sad smo se konačno opet vratili na odnose prema Americi koje smo imali jako izražene na početku, neke naše kolege, i Slobodan Lang i Nenad Prelog i drugi prijatelji-suradnici, u američkom su Kongresu lobirali za Hrvatsku putem Hrvatsko-američkog društva. Sada smo na kulturnom polju pokušali uspostaviti tu suradnju i nadamo se da će se ovo pretvoriti u nešto vrijedno i trajno.
U 15 godina postojanja, Društvo je, zapravo, ostvarilo cijeli niz hvalevrijednih projekata, inicijativa, višegodišnjih programa, neki od značaja za lokalnu zajednicu, neki su kasnije, kaže Marina, bili prihvaćeni na nivou cijele Hrvatske.
Marina Ljubišić: Osnovali smo prvu anglo-američku igraonicu, isključivo na engleskom jeziku, uveli smo u Hrvatsku, u svom debatnom klubu, bio je prvi, britansku parlamentarnu debatu, također na engleskom jeziku...naš je debatni klub kasnije pokrenuo parlamentarnu debatu na Zagrebačkom, a kasnije i na drugim sveučilištima. Imamo i projekte koji traju već nekoliko godina, jedan od njih je skupljanje podataka o istaknutim hrvatskim znanstvenicima, prvo u Americi, a kasnije smo skupljali podatke o hrvatskim znanstvenicima u svijetu, s tim da je većina njih dobar dio školovanaja i rada provela u Americi, i o tome smo već izdali 5 knjiga. Taj projekt je prije nekoliko godina prihvaćen na nivou države i sada se provodi....da bi se hrvatski znanstvenici vratili i radili u Hrvatskoj. Ali, kroz radionice, posjetima muzejima, odlascima na izlete, učimo djecu i našoj, hrvatskoj, kulturnoj, povijesnoj i prirodnoj baštini, jednako kao i tekovinama koje se u svijetu cijene, a koje su potekle iz Amerike.
Društvo vodi i obrazovne programe kao što je učenje engleskog jezika on-line, za tetraplegičare i paraplegičare – za taj projekt dobili su potporu grada Zagreba i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. ”To je prvi projekt koji smo u našoj povijesti imali kad smo htjeli pokrenuti nešto vezano za osobe s invaliditetom, osobe koji su invalidi domovinskog rata.”
Društvo ima i specijalizirane odjele – za ljudska prava i prava djece, zatim upravo otvoreni Odjel za američke klasike (američku čitaonicu, javnog karaktera, vodi već 5 godina), i priprema treći Odjel – s građom američkih Indijanaca.
Marina Ljubišić: Odgojeni smo na romanima Karla Maya...to je naša predodžba o američkim Indijancima. Otvaranje tog našeg trećeg odjela vidimo kao nastavak projekta koji smo upravo započeli izdavanjem Kuharice i gostovanjem direktora Nacionalnog muzeja američkih Indijanaca. Za njegov dolazak dobili smo potporu Američkog veleposlanstva u Zagrebu koje nam je pomoglo, plativši troškove g. Westu da dođe u Zagreb... Iz Američke ambasade i inače znamo često dovoditi goste, imali smo, primjerice, marince, također kad dođe netko od Fulbrightovaca, organiziramo predavanja za djecu i odrasle.
Što se tiče američkih klasika, djela Pulitzerovaca, Nobelovaca....knjižnim fondom Društva koriste se i studenti anglistike, s Filozofskog fakulteta, dok čekaju da se izgradi njihova velika, nova knjižnica. “Mi imamo stotinjak knjiga u svakome od tih specijaliziranih odjela, ukupno negdje oko 1.400 knjiga” dodaje Marina, “naravno da to nije dovoljno, malo i premalo za američko nakladništvo.”
Društvo ima samo tri stalno zaposlena, ostalo čini skupina volontera. Kad bi ih bilo više, kad bi više ljudi našlo malo volje i vremena da pomognu drugima, bilo bi i bolje i lakše, kaže Marina. “Ljudi su se nekako otuđili, nitko nema vremena ni za što. Imamo vrlo aktivnog predsjednika Sabora, imamo preko 500 članova, ali – malo ih je aktivnih. Mi stalno nudimo članstvu ...ako imaju viziju nekog projekta, koji bi bio od dobrobiti za širu ili užu zajednicu, da nam se jave, pozivamo sve, koji se na ovaj ili onaj način, žele priključiti. Naši projekti zahtjevaju puno ulaganja, istina, najviše u materijale....ima knjiga iz Odjela za ljudska prava koje koštaju preko $700! A ima i knjiga koje se mogu dobiti za par dolara, ali njihova poštarina, iz Amerike, košta $20-$30.”
Hrvatsko-američko društvo uvelo je i Dan darivanja, na prvi dan ljeta, 21. lipnja, da ne bi svi darovi djeci dolazili samo oko Božića, Nove Godine, Uskrsa....Daruju – knjigama, igračkama, pelenama, bojicama, odjećom, obućom.... Dom za nezbrinutu djecu, na Vrhovcu. Dom, koji su osnovali Caritas i hrvatski iseljenici u Ameriku, 1924. godine, odgojio je, do sada, preko 2.300 djece. “Želimo da mladi, a i stariji, koji kod nas dolaze, postanu svijesni toga da je važno ponekad znati se, i moći se, odreći nekog dragog predmeta za nekoga tko nema ništa i nikoga, da je važno naučiti davati i dijeliti s drugima.”
Djeca koja polaze Dječji vrtić Društva - “Zvjezdica” – ilustrirala su knjigu Žuta žetva.
Tihomir Lerner: Klinci od 3 do 6 godina...Dali smo im teme – kukuruz, indijansko pleme, vatra....i oni su nešto nacrtali, mi smo to uvrstili u knjigu. Jednostavni crteži uz jednostavne recepte, jednostavna jela!
Otvaranje Odjela s građom američkih Indijanaca i nedavna promocija knjige Žuta žetva, s gostovanjem direktora Nacionalnog muzeja američkih Indijanaca, Richardom Westom, početak je, nadaju se u Društvu, jednog dugog i lijepog projekta. Knjiga je, za početak, tiskana u 1.000 primjeraka...
Tihomir Lerner: Namjeravamo malo tu kuharicu i proširiti, posebice s pričama o tradicionalnim jelima, da nije samo tradicionalna kuharica nego i izvor dodatnih informacija o američkim Indijancima, planiramo nagodinu izdati to prošireno izdanje, u petom mjesecu, uz Tjedan dana indijanske kulture...Organizirati i nešto u prirodi, u Maksimiru, na Jarunu, možda, Indijanci ipak imaju jedan drugačiji odnos prema prirodi, prema Zemlji, čuvanju okoliša, to postaje itekako aktualno, ponovno važno...
U sklopu posjeta Hrvatskoj, Društvo je za g. Westa organiziralo posjet Vukovaru i Osijeku. Vukovarom i upornošću njegovih ljudi da ga obnove i u život vrate, bio je duboko dirnut, vidio je u tome mnoge sličnosti s indijanskim narodima:
Richard West: Hrvati u nama prepoznaju istu tu želju da ustrajemo, da ostanemo, da se održimo u Americi. Mislim, također, da prepoznaju, da razumiju, da Sjedinjene Države, možda više nego ikad prije, a dijelom zahvaljujući upravo našem novom muzeju, istinski pokušavaju shvatiti i prihvatiti taj dio kulturnog nasljeđa zemlje. Mislim da je to od velikog interesa Hrvatima, ali i Europljanima općenito.....Europa je oduvijek imala puno interesa za američke Indijance. Neki su me prijatelji, kad su čuli kamo idem, pitali – Zašto u Hrvatsku? Zahvaljujući knjigama Karla Maya, za generacije Europljana, naročito Nijemaca, ali i za veliki broj Hrvata, dok su svi bili djeca, Indijanci su imali posebno mjesto u njihovoj mašti. Kad su mi prošle godine prišli s idejom da dodjem u Hrvatsku i da govorim o nama, našoj kulturi, našoj povijesti, taj njihov doista ogroman interes bio mi je potpuno razumljiv.
Studenti Sveučilištu u Osijeku duboko su impresionirali g. Westa:
Richard West: Govorio sam skupini studenata engleske književnosti....bio sam totalno zatečen, nemam druge, bolje riječi, njihovim znanjem, u prvom redu engleskog jezika... govore ga bolje nego neki u Sjedinjenim Državama.... bila je to divna i potpuna komunikacija s njima, a znali su i sve o američkim Indijancima, raspitivali se o našim ceremonijama, povijesti, suvremenom životu, izazovima koji se pred nas postavljaju, imali su cijeli raspon pitanja, od A do Z.
Richard West je izrazio nadu da će suradnja s Hrvatsko-američkim društvom biti nastavljena, da će se naći načini za nastavak njihovih programa posvećenih američkim Indijancima.
Da se vratimo na hranu, koja nas sve u životu održava......zanima vas što je bilo priređeno, u restoranu Paviljon, iz knjige indijanskih recepata Žuta žetva? Divljač na Kiowa način, s kupinama, indijanski chili, kolač od borovnica....i obilje Indian fry bread, indijanskog kruha, u Žutoj žetvi – indijanskih pogačica....Dvije su se kulture sasvim lijepo složile i spojile uz hrvatska vina! Što g. West pamti od hrvatskih jela? Štrukle, “Oh, kako je to bilo dobro!” – prvo ih je jeo na letu Croatia Airlinesa, od Frankfurta do Zagreba, a onda ponovio još nekoliko puta, zatim kremšnite, samoborsku pastrvu, jadranskog kovača, “ribe nema u cheyennskoj kuhinji, a ja jako volim plodove mora!”
Nađete li se u Washingtonu, Peace Chief Richard West poziva vas da posjetite i National Museum of American Indians, http://www.nmai.si.edu/, i da se okrijepite u njihovom Mitsitam Cafeu. Na jeziku Delaware Indijanaca, “mitsitam” znači “Jedimo!”
Hrvatsko-američkom društvu bit će drago posjetite li i njihove web stranice http://www.cas.hr/HAD_start.htm, saznat ćete više o aktivnostima Društva, a tamo vas čeka i Žuta žetva.
U organizaciji Društva, u okviru programa Ljetovanje u Americi, Kulturna razmjena, u Sjedinjenim Državama, u 17-dnevnom posjetu, upravo boravi skupina od dvanaestero djece, u dobi od 12 do 15 godina. Svrha posjeta, kaže voditelj Michael Soucie – 'pružiti našim studentima priliku da koriste engleski jezik, koji uče već više godina, i da dožive Ameriku, da upoznaju zemlju i njenu kulturu'.
U New Yorku su posjetili Kip Slobode, Empire State Building, American Museum of Natural History, MOMA (Museum of Modern Art), otišli na jedan brodvejski show, na utakmicu baseballa, na stadionu Yankeesa, na WNBA utakmicu, u Madison Square Garden, bili na Times Square i, naravno, u shoppingu.
Za posjeta Washingtonu, skupina zagrebačke djece posjetila je Air & Space Museum i National Museum of American Indians (njime su bili opčinjeni), a došli su i k nama, u Glas Amerike.
Potom, Philadelphija, Atlantic City...i na kraju – Boston. Uz nekoliko muzeja, bilo je i vremena za zabavu i igru, u zabavnom parku Six Flags New England (gdje su svi htjeli ostati i nekoliko dana!), na plažama Cape Coda, a pridružili su se i Bostoncima na tradicionalnoj proslavi Dana nezavisnosti i vatromet uz rijeku Charles.
Djeca su, kaže Michael, iznenađena velikim razlikama između ovih gradova. Sviđao im se jako ritam New Yorka. Svi su se savršeno snalazili, dokaz – mnogi se, umjesto s jednim, vraćaju doma s dva kovčega, dodaje Michael, odjeća je ovdje puno jeftinija nego u Hrvatskoj!
Ono najvažnije, ističe Michael, posjet je djeci dao mogućnost da iz prve ruke dožive nekoliko velikih američkih gradova i priliku da sami donose zaključke o njima. Mnogi su priznali da se ono što su vidjeli uvelike razlikuje od onoga što vide kod kuće, na televiziji. Pravile su se i mnoge usporedbe između američke hrane i onoga što i kako oni sami jedu, kod kuće. Zapazili su, naravno, veliku ovisnost Amerikanaca o brzoj hrani, ali su se i uvjerili da mnogi Amerikanci jednostavno nemaju vremena ni za što drugo nego za brzi zalogaj i – natrag na posao.
Cilj putovanja je, dodaje Michael Soucie, ostvaren – djeca su vidjela mnoge i razne strane tradicionalnog američkog života.