Dok broj starosjedilaca, kršćana, u nizu europskih zemalja opada zbog niskih stopa nataliteta, useljeničke zajednice iz islamskih zemalja sve su brojnije. Do 2015. godine broj muslimana u Europi mogao bi biti – prema nekim procjenama – udvostručen. Kakve će biti posljedice ovakvog demografskog trenda po Europu, a kakve po islam? Na ovo su pitanje pokušali odgovoriti američki i europski stručnjaci, na panelu koji je organizirao Centar Woodrow Wilson, ovdje u Washingtonu.
Sve veća muslimanska populacija u Europi uskoro će postati i snažan politički blok. Pitanje je hoće li se islam pri tome europeizirati ili će se Europa islamizirati – izjavio je na panelu u Centru Woodrow Wilson Daniel Pipes, stručnjak za islamski svijet i direktor Foruma za Srednji istok. On smatra da useljenici iz muslimanskih zemalja nemaju namjeru mijenjati zemlje koje su ih primile, međutim izvjesna islamizacija Europe će se ipak nastaviti, jer "treba imati na umu činjenicu da je uloga vjere u Europi dramatično oslabila."
Daniel Pipes kaže da je Europa postala 'iznimno svjetovno društvo, pogotovo kada su u pitanju njezine elite.' Dok je kršćanstvo na zapadu Europe danas sve slabije, islam je snažan prodoran i ambiciozan: "U Londonu, u petak, u džamijama je mnogo više islamskih vjernika nego što je kršćanskih vjernika u crkvama, u nedjelju. I to bez obzira na činjenicu da u Londonu živi sedam, osam puta više kršćana nego muslimana."
Statistika pokazuje da žene u zapadnoj Europi rađaju u prosjeku 1,4 djeteta. Da bi se populacija održavala na istoj razini potrebno je da – u statističkom smislu – svaka žena rodi 2,1 dijete. Daniel Pipes kaže da ovakav vjerski i demografski vakuum u Europi ispunjava islam, odnosno muslimansko stanovništvo.
Kemal Silay, profesor na Sveučilištu Indiana, kaže da manja skupina radikalnih islamista želi nametnuti muslimanskim zajednicama u Europi šerijatsko pravo, koje se – kaže Silay – ne može pomiriti sa postojećeim svjetovnim sustavom: "Turska je svjetovna država. Ako ta zemlja sa snažnom islamskom tradicijom nije u stanju integrirati islamizam, kako onda možemo tražiti od Europe ili Amerike da one prihvate zahtjeve radikalnih islamskih krugova, u vezi uvođenja šerijatskog prava." Kemal Silay napominje da je demokraciji i pravima pojedinca suprotstavljen islamski ekstremizam, a ne islam kao vjera. On kaže da je vrlo važno praviti razliku između islama i fundamentalističke, esktremne inačice te vjere.
Nedavno istraživanje znanstvenog Centra Pew iz Washingtona o međusobnim percepcijama muslimana i stanovnika zapadnog svijeta, provedeno u 13 zemalja svijeta, pokazuje da tipični žitelj Amerike ili Europe često ne može uočiti razliku o kojoj govori Kemal Silay. "I muslimani i ljudi na Zapadu uvjereni su da su odnosi između ta dva svijeta vrlo loši. Zapadnjaci smatraju da su muslimani netolerantni fanatici koji su skloni nasilju. Muslimani misle da su ljudi na Zapadu sebični, nemoralni, pohlepni, a također i nasilni i fanatizirani u svojoj vjeri," kaže Andrew Kohut, direktor Centra Pew.
Bez obzira na ove prilično pesimistične procjene, Jytte Klausen, profesorica na Sveučilištu Brandeis, smatra da će se muslimanske zajednice u Europi postupno ipak sroditi s liberalnim vrijednostima društava koja su ih primila. Što više, kaže ona, europske liberalne tradicije mogle bi pospješiti svojevrsnu obnovu islamske vjere: "Kontakt s Europom možda predstavlja šansu da se islam oslobodi nekih svojih lošijih strana, koje su posljedica kontakta s autoritarnim krugovima koji su na vlasti u mnogim islamskih zemljama."
Jytte Klausen, međutim, smatra da bi i vlasti u zapadnoj Europi trebale biti angažiranije. Iako vlade tih zemalja novčano pomažu kršćanske zajednice i njihovo školstvo, slična praksa ne postoji kada je u pitanju islamska vjerska infrastruktura. Zbog toga islamske zajednice u Europi često primaju novčanu pomoć od islamskih zemalja ili, pak, radikalnih vjerskih skupina.
Jytte Klausen kaže da se prosječni imam u Europi najviše pribojava infiltracije vjerskih radikala u njegovoj džamiji: "Njihova najveća briga je da će vlasti u njihovoj sredini identificirati nekog radikala. Nakon toga u džamiju dolaze razne sigurnosne službe i džamija se uskoro zatvara. "
Islam je u Europi autohtona vjera jedino na Balkanu i u nekim dijelovima južne Rusije. Mirza Mešić, imam iz Hrvatske, kaže da samo četiri europske zemlje novčano pomažu razvoj domaćih islamskih institucija. Te zemlje su Austrija, Hrvatska, Španjolska i Belgija. Mirza Mešić ističe Hrvatsku kao primjer kršćanske zemlje koja je uspješno integrirala svoju muslimansku zajednicu, koja predstavlja tek oko tri posto stanovništva.
"Hrvatska vlada i islamska zajednica postigle su sporazum prema kojem imamo pravo organizirati naše školstvo, ja kao imam posjećujem vjernike u bolnicama i zatvorima, a također o islamu predajem u državnim školama."
U Zagrebu se u rujnu otvara srednja škola za pripadnike islamske zajednice, a na sveučilištu se otvara odjel arabistike i islamskih studija. Obje ove ustanove financirat će Ministarstvo obrazovanja Republike Hrvatske.
Djelatnik nevladine organizacije Međunarodna skupina za krize James Lyon kaže da muslimani na Balkanu prakticiraju umjerenu, svjetovniju verziju svoje vjere – što je posljedica njihove dobre integriranosti u tamošnja društva: "Islam na Balkanu je obično otvoreniji i tolerantniji od islama na Srednjem istoku ili pak onog koji se javlja u nekim zajednicama u Zapadnoj Europi." James Lyon smatra da ishod aktualnog rata protiv globalnog terorizma ovisi i o tome hoće li se zapadnoeuropska društva uspjeti integrirati svoje sugrađane islamske vjere, koji su se doselili iz država Srednjeg istoka, Azije i Afrike.