Americki casopis Cruising World, namijenjen nauticarima i jedrilicarima, donosi u svom lipanjskom broju clanak pod naslovom Sailing Beyond War, Jedrenje iza rata, s podnaslovom – Nakon tjedan dana jedrenja u Hrvatskoj, gdje je priroda nevjerojatna, hrana izvrsna, voda djevicanski cista, tecajna lista povoljna....nesto jos uvijek uznemirava: proslost. Autor clanka je Angus Phillips koji, od 1974. godine, u Washington Postu ima vlastitu kolumnu na temu lova, ribolova i jedrenja, a na te teme, i temu zastite okolisa, pise i za niz drugih specijaliziranih casopisa. S g. Phillipsom je o njegovom posjetu i iskustvima u Hrvatskoj razgovarala Jagoda Bush....
Angus Phillips zivi 50-ak kilometara istocno od Washingtona, u Annapolisu, glavnom gradu Marylanda i “americkoj metropoli jedrenja,” kako svi znaju taj stari grad, utemeljen jos prije vise od tri stoljeca, na obali Chesapeake zaljeva. G. Phillips je na Jadranu bio u lipnju prosle godine, na ideju prijatelja Nicka Harveyja, Francuza, distributora Lagoon katamarana za Sjevernu Ameriku. Razgovaralo se, kaze Angus Phillips, o nekoliko cruising opcija, ali kad je Nick Harvey spomenuo Hrvatsku, svi smo rekli – moja supruga, ja, nekoliko prijatelja – Hrvatska!
Angus Phillips: “Uglavnom stoga sto je, mislim, na neki nacin jedinstvena, nama jos nepoznata lokacija. Mediteran svi vec dobro poznajemo, ali Hrvatska i Jadran zvucali su nam romanticno i neobicno i vrlo zanimljivo.”
Nije uopce trebalo puno uvjeravanja, kaze Angus Phillips. Hrvatska je bila najprivlacnija opcija iz dva razloga – znali su da je zemlja lijepa, ali znali su i da nije pretrpana turistima. Nema niceg goreg, kaze on, kroz malo smijeha, nego kad je previse i jednih i drugih, i turista i nauticara, kao sto je slucaj na nekima od danas popularnih i razvikanih mjesta... prije ili kasnije, jedni drugima smetaju i idu na zivce. Bilo nam je, dodaje, jako drago otkriti da Hrvatska jos uvijek rado prima one koji vole jedrenje.
Po povratku iz Hrvatske, pise Angus Phillips u svom clanku za Cruising World, ljudi su pitali ono sto ljudi obicno pitaju o mjestu na kojemu nisu bili, ali zele o njemu saznati nesto vise – kakvo je bilo vrijeme?, kakva priroda?, kakva je hrana?, je li skupo?, kakvi su ljudi? “Hrvatska je, u zadnje vrijeme, opet u sredistu zanimanja javnosti, bila je uvijek privlacna za nauticare koji joj se sada, nakon rata, opet polako vracaju.... svi su htjeli znati kako je bilo.”
Na prva cetiri pitanja, pise Angus Phillips, bilo je lako odgovoriti, na peto – malo teze.
Angus Phillips: “Mjesto nam je otvorilo oci....mislim da je bilo vrlo poucno....imali smo osjecaj pravog, stvarnog mjesta, ne mjesta koje je “frizirano” za turista, nego mjesta istinski bogatog povijescu, kulturom, ljepotom, tradicijama....Sve to Hrvatsku cini vrlo privlacnom, vratio bih se sutra...
Angus Phillips: “Ali u tome je i opasnost – ima sve sto bi moglo privuci horde turista i ako se to dogodi – ‘ubili ste gusku koja je snijela zlatno jaje’, unistili ste izvor prihoda.”
Vrijeme je, kaze Angus Phillips, bilo savrseno – lagani vjetar, kakav vec Sredozemlje ima, voda na vecini mjesta prozirno cista, duboka. S jedrilicarskim iskustvima diljem svijeta – Angus Phillips od 1980. godine i izvjestava s utrke America’s Cup – jedrenje Jadranom, kaze, a bilo je to katamaranom Lagoon 410, nesto manje od 12 i pol metara, nije posebno izazovno iako je, na potezu na kojemu su jedrili, od Splita do Dubrovnika, bilo nekoliko zivahnih i intenzivnih trenutaka, “uz zdrav povjetarac od 15 cvorova.” U smislu samog jedrenja, kaze, nije bilo kao na Baltiku ili kod Novog Zelanda, ono je, na Jadranu, sigurno i ugodno, navigacija “na oko,” klasicno cruising mjesto, vrlo pogodno za amatera-jedrilicara, ali ljepseg mjesta od Jadrana, priznaje, nigdje nije vidio. Fizionomske prednosti dalmatinske obale su neusporedive. Taj potez od Splita do Dubrovnika, preko Braca, Hvara, Korcule, Visa....tako je lijep da covjeka ostavlja bez daha, izuzetno privlacan jer i izuzetno je pristupacan. Puno je luka i lucica, marina i sidrista. Pristati u luci ili sidriti, bilo je pitanje koje je trebalo odmah rijesiti i bilo ga je, ocito, lako rijesiti....
Angus Phillips: “Jedna stvar koja je bila skupa u Hrvatskoj, bilo je pristati, vezati na mediteranski, uz mol, 50-60 dolara na noc, to je puno. Kraj Okuklja, na Mljetu, jedan covjek je izisao i zahtjevao nekoliko kuna za spustanje sidra, to nam je bilo jako cudno, ali ocito nije neobicno. Sa sidrenjem smo bili superzadovoljni, kad jedrimo i ne zanima nas biti u srcu grada, u luci.”
Za usporedbu, u Annapolisu, “americkoj metropoli jedrenja,” pristojba za upotrebu doka, iznosi 30-40 dolara....S druge strane, istice Angus Phillips, jeli su i pili, u restoranima, za 20 dolara po osobi sto se s americkim cijenama ne moze ni usporediti. A hrana je, po njegovim rijecima, bila upravo fantasticna, narocito riba i janjetina.
U clanku za Cruising World, Angus Phillips govori o svim otocima koje su posjetili u superlativima, no jedno mjesto bila je kruna cijeloga puta...
Angus Phillips: “Dubrovnik nas je sve zapanjio....Znati da je jedno tako lijepo i tako zivo mjesto bilo ratna zona prije samo 10-ak godina, vidjeti kako se vratilo i oporavilo, upravo nevjerojatno. Mjesto zapanjujuce lijepo i bogato! Dubrovnik nas je u srce dirnuo.”
Jesu li ljudi srdacni i prijateljski naklonjeni? U svom clanku, Angus Phillips pise: ”Ocekujem da ce morati proci jos nekoliko godina prije nego to vidimo.” Pripisuje to cinjenici da rat nije bio tako davno i da su ljudi mozda stoga tako podozrivi i neskloni prema drugima.
Angus Phillips: “Kao turisticka destinacija, rekao bih – ljudi koje smo susretali u Hrvatskoj bili su, opcenito, rezervirani, mozda malo sumnjicavi, ne otvoreno srdacni, nasmijeseni, iako ne mogu reci da usluge u restoranima, trgovinama...nisu bile na visini, brze, sposobne, na pomoc, kako i treba u businessu. Ali prisutno je uvijek i nesto sto nismo mogli odgonetnuti, neka sumnja prema autsajderu, neki trag, zakljucili smo, proslosti.”
U Splitu smo se, dodaje Angus Phillips, nekoliko puta osjecali neugodno. Na ulici, primjerice, ljudi su nas cesto gledali namrgodjeno, cak ljutito, kao da smo nesto skrivili, ucinili im nazao. Smijesak puno kupuje, a i nema potrebe gurati druge na plocniku. I jos jedna stvar ga je neugodno iznenadila...
Angus Phillips: “Nisam navikao na to da moram platiti za javni WC i nisam znao....covjek me je dosta grubo zgrabio – aaaa, moras platiti, vikao je, a bilo je ocito da nisam znao.”
Ono sto puno radije pamti, kaze, to su prekrasne uvale i drage, slikovita mjesta, stare crkve, drevne ulicice i piazze, voda topla i cista, hrana slasna i vrlo ukusna...kao cruising destinacija, rekao je na kraju Angus Phillips, strastveni lovac, ribolovac i jos strastveniji jedrilicar, Hrvatska je bez mana, spreman ju je preporuciti americkim nauticarima i jedrilicarima iako, priznaje, ona jos uvijek nije na vrhu popisa, jos uvijek je nesto poput “neotkrivenog dragulja.”