Linkovi

Washingtonski analitičari raspravljaju o uzrocima globalnog anti-amerikanizma


U Sjedinjenim je Državama posljednjih mjeseci objavljeno nekoliko knjiga koje istražuju uzroke anti-amerikanizma koji je očit u mnogim dijelovima svijeta. Pad američkog ugleda u inozemstvu u izvjesnoj je mjeri posljedica i rata u Iraku. Ova je činjenica trojicu autora navela da zaključe da se suvremeni anti-amerikanizam razlikuje od onog u prošlosti - prvenstveno po tome što su mu korijeni dublji.

Jeste li se kada upitali zbog čega postoji termin 'anti-amerikanizam', dok recimo ne postoje slični termini za negativno raspoloženje prema Japanu, Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji? Stručnjaci se uglavnom slažu u tome da je to zbog toga što termin 'amerikanizam' iskazuje konkretni sklop ideja, svojevrsnu filozofiju života, te se ne odnosi na samu nacionalnost u Sjedinjenim Državama ili zajedničko povijesno naslijeđe. Ideje koje sadrži riječ 'amerikanizam' su: sloboda pojedinca, jednakost, individualizam i usko ograničena državna uprava.

'Kada američki političari govore o širenju slobode na globalnoj sceni, oni na umu imaju upravo ove ideje. Za njih su svi ljudi na svijetu – potencijalni Amerikanci', kaže Clyde Prestowitz, autor knjige 'The Rogue Nation' koja analizira – kako piše u podnaslovu knjige – 'američki unilateralizam i neuspjeh dobrih namjera'.

"Ideja amerikanizma pretpostavlja da svaki čovjek ima određena osobna prava te da društvo treba biti utemeljeno na zakonu. Također, ideja uključuje i to da građani biraju vlast te da im ona služi. Amerikanizam podrazumijeva da svaki čovjek ima pravo iskoristiti svoje osobne talente i vještine kako bi postigao uspjeh u životu – što god to značilo za tog pojedinca. Na temelju tih ideja može se formirati i globalni sustav, koji bi – kako se često smatra u Americi – pridonio uspostavi općeg mira" - objašnjava Clyde Prestowitz.

On smatra da same po sebi ove američke vrijednosti u inozemstvu nisu nepopularne, već je često nepopularna američka politika. Otpor prema njoj u ovo novije doba je počeo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. – kada su, tvrde kritičari sadašnje administracije, Sjedinjene Države počele voditi iznimno unilateralnu vanjsku politiku.

No, i prije napada na New York i Washington, vlada Sjedinjenih Država ozlovoljila je dobar dio međunarodne zajednice – svojim odustankom od primjene nekoliko međunarodnih sporazuma. Bijela se kuća, naime, protivi Sporazumu iz Kyota, kojem je cilj okončati globalno zatopljavanje, a protivi se i međunarodnom sporazumu o zabrani korištenja nagaznih mina. Početkom ovog desetljeća, Washington je odustao od primjene američko-ruskog sporazuma o kontroli raketnog arsenala iz doba hladnog rata. Washington se također protivi osnivanju Međunarodnog kaznenog suda.

Samostalno djelovanje na svjetskoj sceni, bez obzira na mišljenje drugih zemalja, zalazi duboko u američku povijest, kaže Clyde Prestowitz, koja radi u Institutu za gospodarsku strategiju. "Važno je napomenuti da mnoge stvari na koje se stranci žale nisu samo politika administracije Georgea Busha. Sporazum iz Kyota nije ratificirala niti vlada Billa Clintona. Isto važi i za Clintonovo protivljenje potpisivanju sporazuma o Međunarodnom kaznenom sudu, globalnoj zabrani nagaznih mina i sporazumu o kontroli trgovine pješačkim naoružanjem. Neki od ovih sporazuma sežu sve do administracije Jimmyja Cartera, prije skoro trideset godina" - kaže Clyde Prestowitz.

Međutim, Andrew Bacevich, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Bostona smatra da se odnos između Amerike i ostatka svijeta posebno pogoršao zbog rata u Iraku. U knjizi 'American Epire' Andrew Bacevich zastupa tezu da su Sjedinjene Države u prošlosti svoj nacionalne interese na području sigurnosti uvijek definirale u skladu s raspoloženjem šire međunarodne zajednice. U prošlosti je Amerika zbog toga često poduzimala akciju tek kada bi ona bila sankcionirana od strane međunarodnih ustanova, poput recimo Ujedinjenih naroda. Danas pak – kaže ovaj analitičar – Amerika se doima kao da je opsjednuta jedino vlastitom sigurnošću te se čini da joj je 'sila draža od diplomacije'.

"Ako bi Sjedinjenim Državama pošlo za rukom da se izvuku iz Iraka, i ako tamo nakon našeg povlačenja zavlada neka vrst reda – onda bi cijela ova epizoda polako mogla postati dijelom prošlosti. Partneri Sjedinjenih Država tada bi mogli opet imati povjerenja u nas. No, sve dok je situacija u Iraku ovakva kakva jest, međunarodna će suradnja biti teška" - smatra Andrew Bachevic.

On tvrdi da bi rat protiv globalnog terorizma mogao potrajati godinama, te će i on dodatno opteretiti američke odnose s drugim zemljama. No, Bacevich sumnja da će se na svjetskoj sceni formirati nova strateška savezništva, kojima bi cilj bio uspostava protuteže Americi: "Svijet budućnosti bit će multi-polarni svijet, s više centara moći. Kina, Indija, Europa, Sjedinjene Države, Rusija… Odnosi među njima bit će prilično komplicirani i vrlo fluidni, međutim mislim da neće doći do klasičnih rivaliteta."

Gary Schmidt, politolog koji radi u washingtonskom Institutu American Enterprise međutim napominje da Amerika ne može promijeniti jednostavnu činjenicu da je upravo ona jedina supersila na svijetu. Takva uloga nosi sa sobom i mnoge odgovornosti – kaže Gary Schmidt. On napominje da bi opća situacija u svijetu bila mnogo gora kada bi se Sjedinjene Države odrekle uloge globalnog čelnika i izabrale izolacionizam: "Najveća opasnost ne leži u tome da je Amerika navodno previše moćna. Najveća opasnost po svijet je u tome da bi se Amerika – zbog kritika i izolacije na svjetskoj sceni – mogla povući u sebe. Zapitajte se samo što je uzrok stabilnosti na Korejskom poluotoku, u Tajvanskom zaljevu, na Kavkazu, čak i u dobrom dijelu Afrike… Povlačenje Amerike sa svjetske scene moglo bi imati ogromne posljedice. S njima se druge velike zemlje, a niti Ujedinjeni narodi, ne bi mogli uhvatiti u koštac."

Gary Schmidt dodaje da većina Amerikanaca podržava ideju da vlada Sjedinjenih Država ima svojevrsnu slobodu djelovanja na svjetskoj sceni. No, s druge strane, ankete pokazuju da Amerikanci ne smatraju svoju zemlju 'imperijom' nalik kolonijalističkim carstvima iz prošlosti. Većina građana Sjedinjenih Država – tvrdi Gary Schmidt – podržava vladinu promidžbu liberalnih vrijednosti u inozemstvu, jer smatra da bi liberalniji, tolerantniji i demokratskiji svijet bio bolji – i za Ameriku, a i za sve ostale zemlje.

XS
SM
MD
LG