Mnoge zemlje Trećeg svijeta vrlo se sporo razvijaju i zbog toga što se dobar dio njihovih stručnjaka seli na Zapad, u potrazi za boljim životom. Aida Akl pripremila je prilog o odljevu mozgova i njegovim globalnim posljedicama.
Svake godine u industrijalizirane zemlje svijeta doseli se više od dva i pol milijuna ljudi iz zemalja u razvoju. Prema svjetskoj banci, gotovo 35 posto njih ima fakultetsku naobrazbu. Dovelyn Agunias iz washingtonskkog Instituta za imigracije, kaže da je ovaj svojevrsni 'egzodus intelektualaca' uzrokovan nizom političkih i gospodarskih čimbenika: "Najčešće se spominje razlika u zaradama. Liječnici i medicinske sestre u Africi zarađuju vrlo malo, u odnosu na kolege u Americi. Međutim, moraju se u obzir uzeti i bolje šanse za profesionalni uspjeh, kvalitetniji uvjeti rada, veća osobna sigurnost. Tu je i činjenica da se strani stručnjaci na Zapadu često aktivno traže."
U potrazi najaktivnije su Sjedinjene Države, Kanada, Britanija i Australija – bilo da je riječ o medicinskim sestrama s Filipina, liječnicima iz Afrike, znanstvenicima iz Njemačke ili inženjerima iz Indije. Peter Harris, direktor Instituta USA-Africa s Floride, govori o negativnim posljedicama ovakvog trenda: "Riječ je o izvozu profesionalnog potencijala vlastitih studenata. To je jedan začarani krug: razvijeni osiguravaju kontinuirani priljev radne snage, koristeći se školskim sustavom siromašnih zemalja, u kojima na kraju radi sve manje stručnjaka."
Ekonomist Svjetske banke Maurice Schiff kaže da se gubitak koji nastaje odljevom mozgova uopće ne može procijeniti. No, neki analitičari podsjećaju da zemlje poput Filipina i Gambije – koje imaju veliku profesionalnu dijasporu – imaju i korist od svojih državljana na Zapadu. Oni naime novčano pomažu svojim obiteljima. Prema Ujedinjenim narodima, devizne doznake koje svake godine sa Zapada odlaze u treći svijet vrijedne su oko 90 milijardi dolara.
Taj novac pomaže takozvanoj sivoj ekonomiji – kaže Peter Harris te dodaje: "Postoji vrlo dinamična ekonomska scena koju lokalne vlasti zapravo ne mogu kontrolirati. Tu se okreće prilično bogatstvo, i u novcu ali i ljudskom potencijalu."
Međutim, većina stručnjaka slaže se da devizne doznake iz dijaspore ne mogu nadoknaditi gubitak koji nastaje sustavnim odlaskom fakultetski obrazovanih ljudi iz Trećeg svijeta. Prema Svjetskoj banci 89 posto stanovnika Gvajane koji imaju fakultetsku diplomu živi u inozemstvu. Za Haiti ta statistika glasi – 83 posto.
Maurice Schiff očekuje eskalaciju ovog trenda: "Razvijene zemlje stvaraju imigracijski sustav koji se sve više temelji na selekciji najstručnijih. Australija i Kanada su već uvele takav sistem, a Sjedinjenje se Države prema njemu kreću."
Iako je zemlja poput Indije sposobna zamijeniti stručnjake koji su otišli, većina zemalja u razvoju to nije. Neki stručnjaci predlažu da razvijene zemlje uvedu programe za 'gostujuće stručnjake' koji bi se nakon stanovitog vremena vraćali u svoje domovine - iskusniji i imućniji.