Grafton, West Virginia, mjesto je od tek pet i pol tisuca zitelja. Tipicna mala americka zajednica koja svaki nacionalni praznik, poput Dana Palih, 4. srpnja, Dana zahvalnosti... slavi s puno zara i ponosa. A, s narocito puno zara i ponosa praznik koji Amerika slavi svake druge nedjelje svibnja, vec vise od 90 godina – Majcin dan, jer taj se praznik i rodio u mjestu Grafton, West Virginia.
Anni Marie Jarvis, iz Graftona, pripada zasluga za proglasavanje Majcinog dana u znak priznanja doprinosima majki u drustvu. Ideja, istina, nije bila potpuno nova. Jos za vrijeme americkog gradjanskog rata, aktivistica i pjesnikinja Julia Ward Howe, koja je napisala Battle Hymn of the Republic, Borbenu himnu Republici, predlagala je stvaranje Majcinog dana, no ne toliko u slavu majki i majcinstva koliko u slavu mira. G. 1870, kad se Amerika jos oporavljala od gradjanskog rata, a francusko-pruski rat upravo pocinjao s druge strane Atlantika, ona je u svom pamfletu pod naslovom 'Apel zenama diljem svijeta' pisala: "Nasi sinovi nece od nas biti oteti da bi zaboravili sve ono cemu smo ih ucile – dobrohotnosti, milosrdnosti i strpljivosti. Mi, zene jedne zemlje, bit cemo u posebnom savezu sa zenama druge zemlje, kako ne bismo dopustile da nase sinove obucavaju u tome kako ranjavati jedni druge."
Prvi Majcin dan mira bio je proslavljen 2. lipnja 1873. godine, u Bostonu i 17 drugih americkih gradova, kao i u Rimu i u Konstantinopolisu. Obiljezavao se jos neko vrijeme, ali pocetni entuzijazam brzo je popustio. Tek ce Anna Marie Jarvis, tridesetak godina kasnije, iz drugih pobuda, ozivjeti ideju stvaranja Majcinog dana. Njena je majka, jos za trajanja Gradjanskog rata, u West Virginiji organizirala “prijateljske klubove majki,” sa ciljem poducavanja roditelja u higijeni kako bi se sprijecile neke bolesti koje su u to vrijeme, zbog pomanjkanja informiranosti, harale tim podrucjem Appalachije. Njene vlastite tragedije - izgubila je sedmero male djece – potaknule su je da drugima pomaze. Te je ideje usadila i u svoju kcer, Annu Marie, kao i ideju za osnivanje praznika u cast svim majkama. Majka i kcer bile su vrlo bliske; kad je majka umrla, kcer je bila toliko neutjesna da su zabrinuti rodjaci i prijatelji, kao lijek njenoj tuzi, predlozili da nastavi s majcinim radom, sto je ona i ucinila, bacila se na posao s punim zarom. Pisala je, neumorno, guvernerima, kongresmenima, urednicima listova, bogatim businessmenima, cak i predsjednicima, trazeci da se jedan dan u godini proglasi Majcinim danom.
Zahvaljujuci njenoj kampanji, Kongres je, 1914. godine, usvojio rezoluciju i, potpisom predsjednika Woodrowa Wilsona, druga nedjelja svibnja odredjena je kao Majcin dan, nacionalni praznik u Sjedinjenim Drzavama. Anna Marie Jarvis nastavila je lobirati da se praznik proglasi i u drugim zemljama i imala je dosta uspjeha. Cetrdesetitri zemlje prihvatile su Majcin dan, mnoge ga i danas slave na isti dan kad i Amerika.
Anna Marie Jarvis, koja je praznik zamislila kao tiho i svecano slavlje, u crkvi i krugu obitelji, vidjela je, nazalost, jos prije svoje smrti, 1948. godine, njegovu komercijalizaciju i zalila se da ga cvjecari i proizvodjaci cestitki bezobzirno iskoristavaju. Narocito su je smetale cestitke – kupiti gotovu, s vec napisanim tekstom, govorila je, nije isto sto i napisati svoju. Jedan karanfil u zapucku, bijeli za izgubljenu, ruzicasti za zivu majku, bio je dovoljan po njenom misljenju. Ali, sluzbeno glasilo cvjecara Amerike pisalo je jos tada: "To je praznik koji treba iskoristiti do maksimuma." Majcin dan i ostaje najunosniji dan za svakog cvijecara.
Kad je americka Postanska sluzba, tridesetih godina, najavila da izdaje marku povodom Majcinog dana i na njoj reprodukciju slike slavnog Jamesa Whistlera – Majka i vaza s bijelim karanfilima – Anna Marie Jarvis je povela zestoku kampanju i uspjela nagovoriti predsjednika Roosevelta da se s marke skinu rijeci Mother’s Day, Majcin dan, ostala je samo vaza s bijelim karanfilima. Cijeli svoj zivot i sav svoj novac utrosila je, prvo, na stvaranje tog praznika, a onda i na promicanje njegovog skromnog slavljenja. Unatoc njenim ustrajnim, ponekad cak paranoicnim nastojanjima, Majcin dan je danas, u Americi, za proizvodjace cestitki, multimilijunska industrija. Istovremeno, ipak, i prilika da se majkama izrazi ljubav i zahvala, ziva je, dakle, i tradicija koju je Anna Marie Jarvis zacela.
U Graftonu, u saveznoj drzavi West Virginia, lokalna je metodisticka crkva, kojoj je i ona pripadala, g. 1964. proglasena Medjunarodnim hramom svih majki. S njenom bi misijom i Anna Marie bila zadovoljna: "Cuvati, promicati i putem obrazovanja siriti duh majcinstva, onako kako su to svojim primjerima pokazivale Anna Marie Jarvis i njena majka, kao i instituciju Majcinog dana utemeljenu njihovim zaslugama."
Anna Marie Jarvis, 'majka' Majcinog dana, umrla je u jednom sanatoriju u Pennsylvaniji, 1948, u 84-oj godini zivota, bez prebite pare i potpuno sama. Nije znala da je sve troskove njenog boravka u ljecilistu godinama placala americka Udruga cvjecara.