Prema podacima Američkog ministarstva obrazovanja, čak 60 posto američkih studenata pohađa više od jednog fakulteta prije nego steknu diplomu dodiplomskom studija. Učestalost prebacivanja s jednog fakulteta na drugi je unazad dva desetljeća u sustavnom porastu, no posljednjih godina je doživjela svojevrsnu eksploziju.
Miranda Spradlin je studentica druge godine na Sveučilištu New York, gdje studira odnose s javnošću. Ona je odrasla u Kaliforniji, no kaže kako je odlučila upisati fakultet u New Yorku jer je željela promjenu.
Međutim, nakon samo dva mjeseca u New Yorku, Miranda je počela osjećati kako je preseljenje ipak možda bila pogreška. "Jednostavno nisam bila zadovoljna na njujorškom sveučilištu. Ovo sveučilište se – usprkos činjenici da nema kampus - prezentiralo kao zajednica studenata. Međutim, kada bih izašla vikendima, u barovima bih susretala 30-ogodišnje muškarce, koji su znali da tu mogu sresti studentice, i to mi nije bilo nimalo privlačno".
Miranda je na Sveučilištu New York izdržala cijelu akademsku godinu, no kada je shvatila da niti na početku druge godine nije nimalo sretnija, odlučila se prebaciti na drugi fakultet. Naposljetku se prijavila na 3 fakulteta u Kaliforniji."Ova sveučilišta su puno više orijentirana na studentsku zajednicu i druženje studenata. Meni se sviđa ideja sa sveučilišnim bratstvima – ne nužno zato što želim biti u jednom takvom studentskom udruženju, već zato što takva udruženja povezuju studente. Iz istog razloga mi se sviđa i ideja sveučilišnih sportskih ekipa, a ovi su fakulteti u Kaliforniji, gdje sam doma.
Osjećaj nostalgije za domom i opće nezadovoljstvo njihovim društvenim životom su dva glavna razloga zbog kojih se studenti prebacuju na druge fakultete – no to naravno nisu jedini razlozi. Mnogi studenti mijenjaju fakultet i zbog financijskih razloga. Međutim, gotovo dvije trećine studenata koji se prebacuju na drugi fakultet - to čine zbog toga što žele diplomu prestižnijeg fakulteta ili zato što njihov dotadašnji fakultet ne nudi određeni obrazovni program koji žele upisati. Takav je slučaj sa Nicholasom Sharacom, koji završava prvu godinu na Sveučilištu Fordham. Ovaj fakultet ima strogo utvrđeni program koji od studenata traži da upišu brojne predmete iz humanističkih znanosti.
Međutim, Nicholas se odlučio koncentrirati na znanstvene kolegije. "Kada sam tek došao na fakultet, bio sam zadovoljan programom studija, jer nisam morao sam odlučivati o kolegijima. No sada se želim više posvetiti biologiji i znanstvenim predmetima, pa ne vidim potrebu slušanja teologije ili drugih kolegija koji nisu vezani za ono što zaista želim studirati".
Nicholas Sharac kaže kako zapravo nije iznenađen što toliko studenata mijenja fakultet jer je u srednjoj školi vrlo teško biti siguran u ono što voliš ili u čemu si dobar – i ponekad si prisiljen donijeti odluku o fakultetu prije nego uopće sebe poznaš. To je također možda jedan od razloga zašto neki studenti odlučuju prvo upisati višu školu, a zatim se prebaciti na četverogodišnji studij. Međutim, tinejdžerska dezorijentiranost nije novost, i zato je teško shvatiti zašto se upravo sada događa takav veliki porast u broju prebacivanja na druge fakultete. Eric Kaplan, zadužen za prijeme na Lehigh sveučilištu, kaže kako je taj broj na njegovom sveučilištu porastao za 30 posto unatrag 3 godine.
Gospodin Kaplan smatra da je mogući razlog tome poboljšanje u načinu na koji se fakulteti prezentiraju i reklamiraju. " Danas postoji mnogo načina na koji se sveučilišta mogu oglašavati – ili putem tradicionalnih tiskanih brošura ili putem webstranica – koje su primjerice nešto što nije bilo dostupno studentima sredinom 1990ih – a danas su jedan od glavnih izvora informacija za učenike srednjih škola.
Međutim, moguće je da je jedan od razloga i financijska strana studija. Prosječni troškovi školarine i stanovanja na privatnim fakultetima u Sjedinjenim Državama porasli su 40 posto u proteklih 5 godina. Na Sveučilištu New York, primjerice, taj je iznos više od 43 tisuće dolara za godinu dodiplomskog studija. U tom smislu, mogli bismo reći da je fakultetsko obrazovanje postalo samo još jedan artikl za potrošački-osviještene mlade ljude – koji za obrazovanje, kao niti za par cipela kojim nisu zadovoljni - nisu spremni izdvojiti veliki novčani iznos.