Linkovi

Nacionalni povijesni park jazza u New Orleansu


New Orleans znamo kao “kolijevku jazza,” rodio se tamo prije otprilike jednog stoljeca. New Orleans je i mjesto jedinstvenog parka, posvecenog toj glazbi i njenoj povijesti. Aktivnosti parka morale su prestati prosle godine, zbog uragana Katrina, no u park su se vratile i prica i glazba.....

Pocetkom 20. stoljeca, jazz je provalio iz New Orleansa i postao nacionalna strast i manija. Kao sto je film pod nazivom “New Orleans,” iz 1947. godine, pokazao – nastao u njoorleanskim barovima, jazz je, po misljenju mnogih, prerastao u najvazniji doprinos Amerike svjetskoj kulturi.

Posjetitelji New Orleansa mogu sve o jazzu i njegovom nastanku saznati u povijesnom parku – New Orleans Jazz National Historical Park, osnovanom 1994. godine.

Bruce Barnes i Matt Hampsey rangeri su tog parka, pricaju pricu, ali i sviraju glazbu.

Nacionalna sluzba za odrzavanje parkova kani, za nekoliko godina, premjestiti ovaj park na jednu drugu lokaciju u New Orleansu, sjeverno od Francuske cetvrti, na mjesto postojeceg parka koji nosi ime Louisa Armstronga.

Razlog? Mnogi povjesnicari vjeruju da korijeni jazza sezu upravo u taj dio grada, zvan Congo Square.

Ranger Matt Hampsey kaze da su na tom trgu africki robovi, u 17. i 18. stoljecu, zivima odrzavali svoju glazbu i kulturu. "Za one robove koji bi na trg Congo dolazili nedjeljom, kad su to smjeli pod francuskom i spanjolskom vladavinom, to je bio slobodan dan".

Glazba koju su oni izvodili, podsjeca ranger Hampsey, nije jos bila jazz, ali bio je to njegov pocetak. "Bilo je elemenata jazza – sinkopacija, ritmicko bubnjanje, pjevanje, u stilu call-and-response, poziva i odaziva, ....sve su to elementi jazza".

Ranger Bruce Barnes pjeva jednu tradicionalnu nigerijsku pjesmu posjetiteljima, njome ilustrira ono sto se moglo cuti na trgu Congo.Prihvacanjem krscanstva, medju africkim se robovima rodila i crnacka duhovna koja je na jazz takodjer imala utjecaja.

Mnogi “slobodnjaci” koji su znali svirati na evropskim glazbalima, kao i mnogi bijelci, cijenili su africki zvuk, kaze Hampsey. "Africki ritmovi i spoj kultura, africkih i evropskih, ono je sto jazz cini tako posebnim".

Zadnjih desetljeca, te originalne korijene jazza cuvale su razne njuorleanske organizacije i drustva, sponzori karnevalskih parada i brojnih drugih dogadjaja. Nakon uragana, ta se zajednica rastrkala po cijeloj Americi. Matt Hampsey izrazava zabrinutost zbog ucinka koji bi taj prekid mogao imati na glazbu New Orleansa...

XS
SM
MD
LG