New Orleans znamo kao “kolijevku jazza,” rodio se tamo prije otprilike jednog stoljeca. New Orleans je i mjesto jedinstvenog parka, posvecenog toj glazbi i njenoj povijesti. Aktivnosti parka morale su prestati prosle godine, zbog uragana Katrina, no u park su se vratile i prica i glazba.....
Pocetkom 20. stoljeca, jazz je provalio iz New Orleansa i postao nacionalna strast i manija. Kao sto je film pod nazivom “New Orleans,” iz 1947. godine, pokazao – nastao u njoorleanskim barovima, jazz je, po misljenju mnogih, prerastao u najvazniji doprinos Amerike svjetskoj kulturi.
Posjetitelji New Orleansa mogu sve o jazzu i njegovom nastanku saznati u povijesnom parku – New Orleans Jazz National Historical Park, osnovanom 1994. godine.
Bruce Barnes i Matt Hampsey rangeri su tog parka, pricaju pricu, ali i sviraju glazbu.
Nacionalna sluzba za odrzavanje parkova kani, za nekoliko godina, premjestiti ovaj park na jednu drugu lokaciju u New Orleansu, sjeverno od Francuske cetvrti, na mjesto postojeceg parka koji nosi ime Louisa Armstronga.
Razlog? Mnogi povjesnicari vjeruju da korijeni jazza sezu upravo u taj dio grada, zvan Congo Square.
Ranger Matt Hampsey kaze da su na tom trgu africki robovi, u 17. i 18. stoljecu, zivima odrzavali svoju glazbu i kulturu. "Za one robove koji bi na trg Congo dolazili nedjeljom, kad su to smjeli pod francuskom i spanjolskom vladavinom, to je bio slobodan dan".
Glazba koju su oni izvodili, podsjeca ranger Hampsey, nije jos bila jazz, ali bio je to njegov pocetak. "Bilo je elemenata jazza – sinkopacija, ritmicko bubnjanje, pjevanje, u stilu call-and-response, poziva i odaziva, ....sve su to elementi jazza".
Ranger Bruce Barnes pjeva jednu tradicionalnu nigerijsku pjesmu posjetiteljima, njome ilustrira ono sto se moglo cuti na trgu Congo.Prihvacanjem krscanstva, medju africkim se robovima rodila i crnacka duhovna koja je na jazz takodjer imala utjecaja.
Mnogi “slobodnjaci” koji su znali svirati na evropskim glazbalima, kao i mnogi bijelci, cijenili su africki zvuk, kaze Hampsey. "Africki ritmovi i spoj kultura, africkih i evropskih, ono je sto jazz cini tako posebnim".
Zadnjih desetljeca, te originalne korijene jazza cuvale su razne njuorleanske organizacije i drustva, sponzori karnevalskih parada i brojnih drugih dogadjaja. Nakon uragana, ta se zajednica rastrkala po cijeloj Americi. Matt Hampsey izrazava zabrinutost zbog ucinka koji bi taj prekid mogao imati na glazbu New Orleansa...