Tvrtke iz bivših komunističkih zemalja Srednje Europe počele su se širiti na strana tržišta, sada kada imaju financijsku snagu i menadžerske sposobnosti da se uhvate u koštac s problemima poslovanja u drugim, manje razvijenim dijelovima Istočne Europe, ali i drugdje.
Prvi milijarder iz Češke, koji se našao na popisu najbogatijih ljudi časopisa Forbes, jest 41-godišnji Petr Kellner koji je počeo biznis u trenucima kad je vlada u Pragu počela privatizirati kompanije u državnom vlasništvu 1992. godine. Počeo je kao opskrbljivač uredskim materijalima, a kasnije je dobio kredit od milijun dolara kako bi kupio kontrolni paket dionica u najvećem češkom osiguravateljskom društvu koje danas vrijedi dvije milijarde i 700 milijuna dolara. Od tada je Kellnerova kompanija investirala u poslove u Kazahstanu, a namjerava se proširiti i u Ukrajinu i Rusiju.
Petr Kellner je simbol nove generacije kapitalista iz Srednje Europe, regije koja je proteklog desetljeća, u ekonomskom smislu, bila među vodećim područjima u svijetu. Dok je godišnja stopa ekonomskog rasta u Zapadnoj Europi ostala oko dva posto posljednjih godina, u mnogim srednjeeuropskim ekonomijama stopa rasta je najmanje dvostruka.
Brojni analitičari se slažu da su zemlje Srednje Europe uspješno rješile tešku tranziciju od tzv. 'komandne ekonomije' u ekonomiju slobodnog tržišta. Hugh Barnes iz Centra za vanjsku politiku u Londonu kaže da su Poljska, Češka, Mađarska i Slovačka provele proteklo desetljeće unaprijeđujući svoje poslovne sposobnosti prije ulaska u Europsku uniju. On dodaje da su članstvo u Uniji te infuzija zapadnog kapitala dodatno ojačali samouvjerenost i financijske mogućnosti Srednje Europe. Prema njegovim riječima, novopečeni kapitalisti sve više motre potencijalne profitabilne investicije na Balkanu i bivšim sovjetskim republikama.
"Ulaganja u inozemstvo znak su zrelosti u smislu kretanja ekonomije prema naprijed. Mislim da se radi o svojevrsnom fenomenu koji vidimo u snažnijim srednjo-europskim ekonomijama, Poljske, Češke, ali i drugih" - kaže Barnes.
U proteklih nekoliko godina zamjetno je značajno povećanje izravnih stranih investicija od strane tvrtki iz Srednje Europe. Od 2002. do 2004. godine tvrtke iz Češke povećale su svoje investicije u inozemstvu s 250 na 800 milijuna dolara dok su se investicije iz Poljske i Mađarske povećale s nekoliko stotina na više od milijarde dolara.
Thomas Blutt Laursen, ekonomist u Svjetskoj banci koji radi u njezinom predstavništvu u Varšavi, kaže da poljske, češke i mađarske kompanije diljem Balkana kupuju banke, ulažu u energetski sektor, telekomunikacije te otvaraju nove kompanije, ponekad zajedno s drugim partnerima. "Mađarska naftna kompanija, MOL, uložila je značajna sredstva u Rumunjsku. Banka OTP kupila je kontrolni paket dionica u jednoj srpskoj banci. Mađarske telekomunikacije uložile su u telekomunikacijski sektor u Bugarskoj. Ako pogledate samo mađarske investicije oni trenutno posjeduju jednu trećinu svih dionica u stranom vlasništvu u Makedoniji, više od deset posto u Slovačkoj, pet do sedam posto u Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Uvjeren sam da će se takav trend nastaviti i u nadolazećim godinama" - kaže Thomas Blutt Laursen.
Neki ekonomisti tvrde da mnoge srednjoeuropske kompanije imaju prednost pred svojim zapadnoeuropskim konkurentima kad se radi o poslovanju s Istokom. Dalia Marin, profesor za međunarodnu ekonomiju na Sveučilištu Minhena te stručnjak za post-komunističku ekonomsku tranziciju, dodaje da se poduzetnici iz bivših zemalja sovjetskog bloka često smatraju prihvatljivijim kupcima državne imovine u Istočnoj i Središnjoj Europi.
"Dio uspjeha povezan je s kulturnim vezama. Ljudi se bolje razumiju i vjeruju jedni drugima jer znaju kako se posluje. Oni dijele komunističku prošlost, ali i tranzicijsko razdoblje i to dosta pomaže u razumijevanju tih tržišta. Vjerujem da ove zemlje imaju prednost zbog zajedničkih veza" - kaže profesor Marin.
On dodaje da zapadnoeuropske kompanije često koriste svoje srednjoeuropske sestrinske kompanije kako bi ušle na tržišta sovjetskog bloka upravo zbog kulturnih veza, ali i geografske udaljenosti. Naprimjer, njemački Volskwagen koristi svoju češku podružnicu, Škodu, kako bi otvorio proizvodne pogone u Bugarskoj i Rumunjskoj.
Tvrtke iz 'nadolazećih' europskih ekonomija pokušavaju se probiti i na Zapad no mnogi analitičari upozoravaju da će se suočiti s žestokom zapadnom konukrencijom, kako u smislu kapitala tako i znanja.
Ekonomist Thomas Blutt Larsen dodaje da je takozvana 'Nova Europa' daleko od toga da je upoznala sve zamke razvijenog kapitalizma. On upozorava da su restrukturiranje i privatizacija u nekim ekonomskim sektorima zastali te da neki dijelovi komunističkog naslijeđa tek trebaju biti nadiđeni: "U Poljskoj je došlo do stanke u reformi, kao i u Mađarskoj i Češkoj. Veće reforme nisu značajnije napredovale posljednjih godina te će se navedene zemlje u nadolazećem razdoblju suočiti s velikim problemom državnog financiranja".
Larsen ukazuje na stopu nezaposlenosti u Poljskoj koja iznosi 18 posto kao i na činjenicu da su zapadne agencija za ocjenjivanje kreditnog rejtinga izrazile bojazan zbog – kako je rečeno – neodrživih mađarskih proračunskih i trgovinskih deficita. No većina analitičara se slaže da je željezna zavjesa pala te da se trgovina i industrija istočne i Srednje Europe kreću u jednom smjeru – prema tržišnoj ekonomiji i daleko od socijalističke prošlosti.