Nedavno izvješće Ujedinjenih naroda o Černobilu – najgoroj svjetskoj nuklearnoj nesreći koja se dogodila prije 20 godina, kaže da su njene posljedice bile preuveličane te da radioaktivno zračenje nije bilo toliko štetno za ljudsko zdravlje. Međutim žiteljima Ukrajine, za koju se dugo smatralo da je jedna od najteže pogođenih zemlja, ta poruka ne zvuči istinito.
Dvadeset godina kasnije osnovne činjenice vezane za černobilsku nesreću, kao na primjer broj žrtava, još uvijek predmet debate. U nedavno objavljenom izvješću stotine stručnjaka su se složile da se manje od 50 smrtnih slučajeva može izravno pripisati radijaciji, od kojih su gotovo svi bili pripadnici spasilačkih ekipa – koji su nazvani «likvidatorima».
Međutim UN-ovo izvješće dalje navodi da je radijacija mogla uzrokovati još do četiri tisuće smrtnih slučajeva u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji, što je manje od prijašnjih procjena od nekoliko desetaka tisuća žrtava. No bivši likvidator Ivan Zharavić tvrdi da izvješće nije točno.
On kaže da je prije nesreće postotak bolesne dijece u regiji bio dva posto, a danas je 88 posto. No prema njemu, najviše zabrinjava to to što je dugoročno praćenje utjecaja Černobila na djecu de-facto obustavljeno, premda mnogi vjeruju da bi potomci sljedećih generacija bili dobri pokazatelji.
Po riječima jednog znanstvenika, nesumnjivo je da nas očekuju neugodna iznenađenja. Međutim doktor Igor Komisarenko, voditelj kijevskog Instituta za metabolizam i endokrinologiju koja liječi slučajve raka prouzrokovanog nuklearnom radijacijom, nešto je optimističniji.
Komisarenko kaže da je do danas operirao preko pet stotina černobilske djece od kojih mnogi danas žive normalnim, zdravim životom. Nadalje on kaže da je danas broj operacija djece s rakom štitnjače danas vrlo nizak, te da se približava pred-černobilskoj razini, no priznaje da je u porastu broj odraslih slučajeva, kod ljudi koji su u vrijeme nesreće bili djeca.
U Černobilskoj regiji je u međuvremenu došlo do određenih znakova obnove. Stotine ljudi se tamo vratilo, u kraj koji je danas jedno od najvećih prirodnih rezervata različitih životinjskih i biljnih vrsta, u koji ljudska noga rijetko kroči. No to bi se moglo uskoro promijeniti, obzirom da je Černobil postao neka vrsta putnog odredišta takozvanog ekstremnog turizma za posjetitelje koji dolaze vidjeti zonu nesreće.