Američki mirovinski sustav odlikuje iznimna raznovrsnost. Od države zajamčena mirovina, takozvani Social Security, u pravilu je razmjerno niska te zbog toga milijuni zaposlenih Amerikanaca dio svoje zarade investiraju u privatne mirovinske fondove. Dio njihova ukupnog doprinosa u takav fond često donira i njihov poslodavac, iako to nije pravilo. U usporedbi s razdobljem od prije trideset ili četrdeset godina, situacija za buduće umirovljenike mnogo je riskantnija.
Na ulazu u velike američke trgovine često se mogu vidjeti muškarci ili žene poznije dobi kako pozdravljaju kupce. Starosna dob blagajnica, prodavača ili poslovođa takvih trgovina često je slična. Ovi umirovljenici nisu ovdje zbog toga što im je 'u penziji dosadno'. Oni rade zbog toga što im je mirovina nedovoljna za stupanj životnog standarda na koji su navikli. Posljednjih desetljeća američke su korporacije dramatično 'srezale' mirovinske programe koje su nudile svojim zaposlenicima. 'Klasične mirovine' osnivale su se na određenom postotku plaće, pomnoženom s godinama službe. 'Današnje mirovine' temelje se sve češće na doprinosu samog zaposlenika u privatni mirovinski fond. Doprinos zaposlena osoba odvaja od svoje zarade, a firma ju možda – ali ne i obavezno – 'upotpunjuje' vlastitim doprinosom. Zašto se 'izgled' mirovina toliko izmijenio? – upitali smo tri znalca, od kojih svaki situaciju sagledava iz svog ugla.
Lynn Dudley iz organizacije American Benefits Association kaže da su promjene željeli sami uposlenici. " Ljudi više ne ostaju s jednom firmom cijeli život. Zbog toga, ako se negdje namjeravaju zadržati tek nekoliko godina, sasvim je sigurno da nećete akumulirati znatniji profit u svom penzijskom planu".
John Rother iz Američke udruge umirovljenika, jedne od nautjecajnijih američkih lobističkih organizacija ne slaže se s ovim mišljenjem. On tvrdi da su se mirovine promijenile iz jednostavnog razloga što je 'korporacijama danas manje stalo do vlastitih namještenika'. "Firme se ponašaju vrlo štedljivo, a s druge strane, prema zaposlenicima ne osjećaju obavezu, kao u prošlosti, kada su ljudi cijelu karijeru proveli na jednom mjestu. Danas firma svojim zaposlenima kao da želi poručiti – 'snalazite se sami'".
Ken Goldstein iz poslovne asocijacije The Conference Bord nudi treće objašnjanje: 'klasične mirovine danas su sve rijeđe zbog tržišnih uvjeta poslovanja'. " Danas se zarada ne temelji na povišenju cijene proizvoda. Firme danas jednostavno ne posluju na takav način. Danas se korporacijski profit temelji na smanjenju troškova među kojima su i troškovi mirovinskih izdataka".
Zbog toga danas u više od trideset tisuća privatnih mirovinskih fondova sudjeluje oko 44 milijuna Amerikanaca. Privatni mirovinski fondovi posebno su atraktivni mlađim zaposlenicima – jer na druge, 'zajamčene' penzijske fondove često nemaju niti pravo. Problem je i u tome što su novi mirovinski fondovi investicijski fondovi, a većina ljudi nije baš vična investiranju. Osim toga, ljudi ne vole rizik koji je vezan uz investiranje u dionice – kaže Christian Weller iz think-tanka Center for American Progress. Drugi je problem u tome što generacija 'baby boomera', od kojih najstariji uskoro kreću u mirovinu, nije naviknuta štedjeti - kaže John Rother iz Američke udruge umirovljenika. Analitičari se slažu da novi mirovinski sustav nudi i nove alternative, ali i nove rizike. Novi mirovinski sustav se - više od prošlog - temelji na osobnoj odgovornosti svakog pojedinog zaposlenog Amerikanca - budućeg umirovljenika.