U Washingtonu je proteklog tjedna boravila Nataša Srdoč, predsjednica Adriatic instituta za javni poredak. Upitali smo gospođu Srdoč o glavnim ciljevima njenog instituta u suradnji na ekonomskom planu.
NATAŠA SRDOČ: Adriatic institut se zalaže za primjenu ideja slobodnog tržišta u Hrvatskoj, koje se zasnivaju na vladavini prava i zaštiti vlasničkih prava te na slobodi pojedinaca i osobnoj odgovornosti. Naša povezanost sa Sjedinjenim Američkim Državama je u tome što su Sjedinjene Američke Države otišle najdalje po pitanju osobnih sloboda s individualnom odgovornošću i s reformama slobodnog tržišta. Hrvatsko tržište se ne može smatrati slobodnom dok god je više od 50% ekonomije u državnim rukama odnosno u državnom vlasništvu. Mi gledamo da se ne izmišlja «topla voda» u Hrvatskoj, nego da se u Hrvatskoj primjene praktična riješenja koja su bila vrlo uspješna u drugim zemljama. I u tome će suradnja s američkim institutima slobodnog tržišta, poput Heritage Foundation ili Hoover Institution, njihovim stručnjacima koji nisu samo akademici već su i ljudi koji su praktično primjenili reforme u drugim zemljama pomoći, da se u ta riješenja primjene u Hrvatskoj.
ŽORŽ CRMARIĆ: Danas sam pročitao podatak da je 70% stranih investicija u Hrvatskoj koncentrirano na Zagreb, 4% na Split, a ostatak na cijelu ostalu zemlju. Kako Vi vidite taj fenomen stranih ulaganja samo u područje Zagreba?
NATAŠA SRDOČ: Isplativost stranih ulaganja u Hrvatskoj je najveća tamo gdje se može zapravo i iskoristiti monopolska poziciju kao što su recimo telekomunikacije, gdje se tek počelo s nekakvom demonopolizacijom. No, zadnje nam informacije vezane za kupnju Iskona govore da se ponovo radi na monopoliziranju tržišta. Znači, strane investicije mogu profitirati u monopolskim pozicijama, u bankarstvu i u onim industrijskim granama gdje se naplata vrši odmah, gdje se ne čeka na naplatu ili potraživanje po 60 ili 90 dana (što bi bilo idealno) ili kao na primjer u zdravstvu i do godine dana. Problem u Hrvatskoj je što s obzirom da više od 10% ekonomije je u državnom vlasništvu, da su tvrtke ili u državnom vlasništvu, ili prodaju državi ili kupuju od države. U takvoj situaciji vi ovisite toliko o državi da se ne usudite otvoremo zalagati za ideje slobodnog tržišta, što se onda negativno odražava na potraživanja. Vi ustvari želite reducirati rizik, želite postiči da industrija u kojoj jeste ne ovi o državi jer vas država može ucijenjivati sa plačanjima. Tako vidimo da bankarstvo za strane investicije funkcionira jako dobro. Uz bankarstvo funkcioniraju i telekomunikacije, a sve je to koncentrirano u Zagrebu.
ŽORŽ CRMARIĆ: A turizam? Turizam, koji bi trebao biti cilj stranim ulaganjima, gotovo da se i ne primjećuje.
NATAŠA SRDOČ: Turizam je na žalost jedna posebna priča zbog toga što hrvatska država i vlada u zadnje vrijeme inzistira na javnoprivatnom partnerstvu, što je jedan vrlo kontroverzni koncept za turizam i golf industriju. Stranom se partneru zapravo ne dozvoljava da bude vlasnik i da sam vodi poslovnu politiku tvrtke, već se država nameće kao vlasnik u nekom dijelu što znači da država ne želi pustiti kontrolu, ona i dalje želi imati utjecaj na takve tvrtke. To nije politika koja može biti uspješna i samo je na štetu poreznih obveznika u Hrvatskoj. Moramo raditi na tome da se privatizacija radi na pravi način, a to je da 100% vlasništva tvrtki bude u privatnom vlasništvu a ne u državnom.