Protekli je vikend u američka kina donio film posvećen jednoj od ikona pop kulture pedesetih godina prošlog stoljeća: pin-up modelu čije su provokativne fotografije – premda vrlo čedne za današnje standarde! – izazvale reakcije koje su stigle sve do Kongresa. Alan Silverman za nas je pogledao film "Ozloglašena Bettie Page".
Scena u kojoj na početku filma upoznajemo Bettie Page prikazuje je u ozbiljnom kostimu, s bijelim rukavicama, kako čeka pred vratima jedne od dvorana na Capitol Hillu, u Washingtonu. Unutra, senatori mašu fotografijama prelijepe mlade žene, odjevene u jedva nešto odjeće, u istrazi – i istodobnom 'lovu' na političke poene! – o učinku takvih fotografija na javnost. Jedan od svjedoka te fotografije naziva 'većom opasnošću po Ameriku od komunizma'. Godina je 1955, samo šest godina nakon što je Bettie Page došla u New York iz svog rodnog Nashvillea. Lijepa lica i stasa, te puna optimizma, ona je, poput mnogih prije nje, stigla u veliki grad u potrazi za glumačkom slavom. No, zadesi ju jedan drugi, isto toliko utabani put: jedini posao pred kamerom koji uspijeva naći je onaj fotografskog modela za slike koje su tada bile smatrane pornografskima.
Odjeća i poze otkrivale su manje njezinog golog tijela nego što se danas može vidjeti u prosječnoj reklami za parfem u novinama ili na televiziji; no svejedno njezine su fotografije smatrane u to vrijeme toliko provokativnima da ih se nije smjelo slati poštom. Muškarci koje je zanimala takva umjetnička fotografija pristupali su privatnim klubovima kako bi mogli samo fotografirati profesionalne modele u donjem rublju.
U takvom okruženju, Bettie Page je vrlo brzo postala senzacija. Gretchen Mol – koja tumači lik Bettie Page – kaže da je ona posjedovala prirodni talent ispred kamere: "Osjećala sam veliku odgovornost prema Bettie i samo se mogu nadati da je ona zadovoljna načinom na koji sam ju prikazala. Za mene je to bio velik izazov, ali, s druge strane, i sjajna prilika da tumačim lik koji je bio toliko fascinantan."
Kamera je zaista voljela Bettie Page; na fotografijama, ona izgleda kao da se nalazi u nekom vlastitom, posebnom svijetu, potpuno zadovoljna s onime što radi i bez očekivanja da će od toga nešto dobiti, kaže Gretchen Mol. Scenarij za film "Ozloglašena Bettie Page" napisala je Mary Harron, koja ga je i režirala. Veći dio filma sniman je crno-bijelo kako bi bio u skladu sa slavnim originalnim fotografijama. "To nije film s porukom, film koji bi imao za cilj podučiti gledatelje … Više se radi o odškrinutim vratima prema svijetu koji je bio na izvjestan način sakriven. Pedesete godine česti vidimo u diznijevskoj verziji, kao netaknuto, gotovo rajsko okruženje. No, čak i ako javno lice društva jeste takvo, ipak obično postoje i mnoge tamne struje ispod površine; bilo javne ili tajne, takve stvari postoje. Imidž koji ljudi imaju o pedesetim godinama nije neophodno ono što su one zaista i bile" - kaže Mary Harron.
Kratko nakon saslušanja u Senatu, stvarna Bettie Page je nestala iz oka javnosti sve do kasnih sedamdesetih, kada su njezine ranije pin-up fotografije inspirirale čitavu novu generaciju fotografa i modela. Sama je prošla kroz mnoge osobne tragedije i život je posvetila kršćanskom misionarskom radu. No, nikada nije zanijekala niti se odrekla imidža koji joj je u mladosti donio slavu. Sada, u svojim osamdesetim godinama, više ne dozvoljava da joj se fotografira lice; kaže da bi htjela radije biti zapamćena onakva kakva je bila kao "Ozloglašena Bettie Page".