"Klonovi", "muhe" i "Trojanski konji" samo su neki od trikova koje koriste "politički tehnolozi" u post-sovjetskim zemljama kako bi manipulirali demokratski proces, tvrdi britanski znanstvenik Andrew Wilson. On je autor nove knjige o "virtualnoj politici" u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza – Virtualna politika: Glumljenje demokracije u post-sovjetskom svijetu.
Argentinski pisac Jorge Luis Borges jednom je rekao kako pisci fantastičarske književnosti imaju na raspolaganju četiri osnovna oruđa za stvaranje zapleta u svojim djelima. To su priča unutar priče, brkanje sna i jave, putovanje u vremenu i iznenadna pojava dvostrukosti. Andrew Wilson, predavač na katedri za ukrajinistiku na Sveučilišnom koledžu u Londonu, kaže kako sve te metode na ekspertni način koriste "politički tehnolozi" na području bivšeg Sovjetskog Saveza kako bi stvorili – po njegovim riječima – "virtualnu politiku" zamaskiranu u redovite demokratske procedure. Primjerice, često stvaraju fiktivne političke događaje kako bi zbunili i podijelili izborno tijelo.
"Tu su pandani…sumnjivi kandidati sa sličnim imenima ili još šire sociološkim profilima. Tu su klonovi – stranke koje imaju isto ime ili političku funkciju kao i istinske oporbene stranke. Trojanski konji – ubaciti nezanimljivog političara u parlament pod lažno zastavom. Muhe – očigledno irelevantne manje stranke koje se tajno financira kako bi privukli dio podrške vašeg protivnika," kaže Wilson.
Tijekom nekih važnijih izbora – kaže Andrew Wilson – ti tehnolozi pokušavaju ispisati svoju vlastitu dramaturgiju ili dramu – u kojoj imate lažne ili preuveličane krize, zlokobne prijetnje, duhove prošlosti, crno-bijele likove - sve kako bi usmjerili glasače prema željenom kandidatu i spriječili da zaživi stvarna politička alternativa. Gospodin Wilson priznaje da takvi "tehnolozi", ali često pod nazivom "doktori tumačenja", "popravljači" ili "politički stratezi", postoje i u zapadnim demokratskim zemljama. Međutim, po njegovom mišljenju, u post-sovjetskom prostoru oni ne djeluju na margini, već u samom srcu političkog sustava.
"Presudna točka je kad se ovakvi tehnolozi pomaknu s krila prema središnjoj pozornici i jednoj kritičnoj masi elemenata u postojećem političkom sustavu i kad to postane mutna slika ili virtualni nadomjestak za svoje stvarne ekvivalente", kaže Wilson.
To se – po mišljenju Andrewa Wilsona – dogodilo negdje sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, čak prije negoli je predsjednik Vladimir Putin došao na vlast, 2000. godine. Bar u Rusiji, sustav tzv. "upravljane demokracije" izgleda da je dobro uhvatio korijena i to zbog postojanja četiri preduvjeta: cinične i korumpirane vladajuće elite, pasivnog stanovništva, poslušnih masovnih medija i izostanka djelotvornog vanjskog pritiska ili alternativnih izvora informacija. Virtualna politika, kaže ovaj britanski stručnjak, ne teži obnavljanju totalitarne kontrole u društvu. Ona želi sačuvati demokratski sjaj sve dok on služi interesima vladajuće elite.
"Ugrubo rečeno, alternativni glasovi i snage mogu se tolerirati dok su ograničeni na inteligenciju koja ima malo utjecaja. Vlasti moraju na to jednostavno pristati kako bi obrlatili dovoljan broj ljudi i ostali na vlasti", kaže Wilson.
Ali, održavanje nužnog elementa fikcije u politici može biti teže negoli to takvi tehnolozi zamišljaju. Ponekad stvarnost uzvrati udarac. To se, po mišljenju gospodina Wilsona, dogodilo tijekom narančaste revolucije. Ukrajinska elita je ispala znatno podijeljenija, društvo aktivnije, monopol nad informacijama krhkiji, a pritisak izvana djelotvorniji negoli se to prije vjerovalo. Realna politika, gurnuta na marginu, neočekivano se vratila u centar. Međutim, kaže gospodin Wilson, to možda i nije slučaj u Rusiji gdje politički tehnolozi već pripremaju teren i promišljaju novu dramaturgiju za nadolazeće parlamentarne i predsjedničke izbore.
Knjigu "Virtualna politika: Glumljenje demokracije u post-sovjetskom svijetu" objavio je Izdavački odjel Sveučilišta Yale.