Prije četiri godine, obrazovna inicijativa predsjednika Busha – nazvana 'Da niti jedno dijete ne zaostane' – rezultirala je zakonom koji škole čini izravno odgovornijima za akademska dostignuća njihovih učenika. Zakon zahtijeva od škola da redovito testiraju znanja iz matematike i čitanja, odnosno pisanja. Škole čiji učenici pokazuju loše rezultate podliježu kaznama.
Novije studije, međutim, pokazuju da poboljšanje čitanja i računanja u osnovnim školama dolazi nauštrb nastave umjetnosti, znanosti, povijesti i drugih predmeta.
Kada je 2002. inicijativa "Da niti jedno dijete ne zaostane" postala zakon, hvalilo ga se kao reformu obrazovanja koja će poboljšati znanje čitanja i matematike, posebice u školama s velikim brojem učenika iz redova manjina ili siromašnih slojeva društva.
Glasnogovornik Ministarstva obrazovanja Chad Colby kaže da je zakon koncentriran na ta dva predmeta u prvim razredima osnovne škole stoga što su oni osnova kasnijeg uspjeha: "Ako se nauči čitati do 3. razreda, onda se čitajući može učiti tijekom daljnjeg obrazovanja, pa i čitavog života. Isto je i s matematikom - ako imate temeljno znanje, onda je ste spremni za kemiju, fiziku, druge znanosti, pa i za vještinu održavanja vlastitih kućnih financija kasnije u životu."
Četiri godine intenzivne koncentracije na ta dva temeljna znanja dala su rezultate, kaže se u godišnjem izvješću Ministarstva obrazovanja. Ono pokazuje da je čitanje i računanje kod učenika osnovnih škola na boljoj razini nego ikada ranije, te da se razlika u stupnju znanja između bjelačke i manjinske djece smanjuje.
Izvješće Centra za obrazovnu politiku - koji je neovisan od vlade - također nalazi poboljšanje na testovima čitanja i računanja, ali, kako kaže predsjednik te organizacije Jack Jennings, uočljiva je i tendencija 'sužavanja' školskih programa: "71 posto školskih okruga kažu da su u svojim osnovnim školama težište stavili na čitanje i matematiku, a manje vremena posvetili drugim predmetima. Posebice je taj trend upadljiv u okruzima s najvećim postotkom siromaštva. Ponegdje čak kažu da se dvostruko ili trostruko više vremena posvećuje čitanju i računanju kako bi djeca koja najviše zaostaju uhvatila korak s vršnjacima. Drugdje, pak, školske vlasti brinu da se iz programa nastave izbacuju društvene i prirodne znanosti, kao i umjetnost, te da neka djeca neće biti izložena nastavi iz različitih polja znanja.
Upravo takve brige navele su pojedine škole i učitelje da se dovinu novim – i često vrlo maštovitim – načinima da učenike uvedu u gradivo koje je možda zapostavljeno. Jedna škola u New Jerseyu pokrenula je 'Poslijepodnevni klub', gdje se učenici, nakon nastave, bave temama koje su izostale iz redovnog nastavnog programa.
U Virginiji, četvrti razredi osnovne škole Haycock pripremaju mjuzikl o povijesti svoje države. Učiteljica Donna Emmanuel, koja je napisala igrokaz – dok je učitelj glazbe skladao pjesme -, kaže da priprema mjuzikla uključuje mnoge teme iz nastave društvenih predmeta: "Uvježbavanje predstave obuhvaća grupni rad, sposobnost praćenja uputa, rješavanje problema u inscenaciji i organizaciji … mnoge stvari puštam djeci da sama iskušaju i pokušaju riješiti. Svaki učenik priprema mali referat o onome što radi, vježbajući tako i pisanje, obogaćivanje rječnika. Uz to, tu su i povijesne teme koje svi obrade i to s velikim zanimanjem."
I dok tako škole pokušavaju činiti što god mogu da niti jedno dijete obrazovno ne zaostane, a da su uz to sva djeca potaknuta da postignu najviše što mogu, zakonodavci i obrazovne vlasti i dalje raspravljaju koji su najbolji načini za ostvarivanje tih ciljeva … ali i otkuda da namaknu sredstva iz saveznog proračuna da bi to i platili.