U Francuskoj su odustali od zakona koji bi olakšao upošljavanje ali i otpuštanje mlađih zaposlenika, tijekom probnog roka koji u pravilu traje dvije godine. Stopa neuposlenosti u Francuskoj iznosi 10 posto, no kada je u pitanju mlađa generacija ona je 23 posto. Sporni je zakon posljednjih tjedana bio povod prosvjedima i štrajkovima širom Francuske. Situaciju na francuskom tržištu rada analiziraju američki stručnjaci s kojima je razgovarao Bob Doughty.
Sada već 'propali' zakon dopustio bi tvrtkama da – bez objašnjenja – otpuste zaposlene koji su mlađi od 26 godina. Riječ je o uposlenicima koji prolaze kroz probni rok, u trajanju od dvije godine. Cilj zakona bio je brže upošljavanje mladih ljudi. Stopa neuposlensoti u Francuskoj iznosi oko 10 posto, no kada je riječ o mladima u gradovima – ona je oko 23 posto. U siromašnijim dijelovima grada gdje žive uglavnom useljenici i njihova djeca, stopa neuposlenosti mlađe generacije dostiže i 50 posto.
Alexis Debat, profesor na washingtonskom Sveučilištu George Washington kaže da je ovaj zakon dobar, no 'nije dobar način na koji ga je premijer Dominique de Villepin predstavio javnosti': "De Villepin ga je napisao sam. Nije se savjetovao sa sindikatima, s omladinskim pokretima, čak niti s članovima svoje vlade. To je de Villepinov metoda, on tako rješava probleme. Zbog toga mislim da su prosvjedi otpor takvom načinu rada, ali i društveno-ekonomskom sistemu koji zakon nameće."
Francuski studenti se žale da ih je ovaj zakon lišavao prava na sigurno zaposlenje koje su uživale prethodne generacije. Samuel Wells, stručnjak za zapadnu Europu u Centru Woodrow Willson u Washingtonu, kaže da suosjeća s mladim Francuzima no tvrdi da će neke socijalne povlastice morati biti ukinute: "Prosječna dob odlaska u mirovinu u Francuskoj je 59 godina. Radni tjedan za stalno zaposlene traje 35 sati. Zdravstveno osiguranje je besplatno, kao i fakultetska naobrazba. No, demografska i ekonomska situacija danas su takve da to Francuska više ne može priuštiti."
Međutim, Frederic Viguier, sociolog na Sveučilištu New York smatra da Francuska ima dovoljno novca za postojeće izdašne socijalne programe: "Osobno mislim da Francuska to može priuštiti. Neke su promjene potrebno, no ove koje nosi novi zakon nisu zadovoljavajuće. Istina, gospodarski rast je spor, no on je ipak brži nego u nizu drugih europskih zemalja. Tvrdnja da Francuska, navodno, ne može platiti socijalne programe ide uvijek za tim da se počnu ukidati socijalne povlastice zaposlenih."
Međutim, drugi stručnjaci upozoravaju da ne uživaju baš svi Francuzi te izdašne povlastice. Naime, sve je više honoraraca koji ih nemaju. Njih je danas mnogo jer je upošljavanje stalno zaposlenih izrazito skupo. Neki od sugovornika kažu da nedavni prosvjedi ukazuju na francuski strah globalizacije, koja se poistovjećuje s anglo-saksonskim ekonomskim modelom, u kojem je lakše otpustiti radnika.
Alexis Debat o tome kaže: "Globalizacija, naravno, sama po sebi nije anglo-saksonska. Međutim, sadašnji društveno-ekonomski sustav u Francuskoj jest dio nacionalnog identiteta. Liberalizacija tržišta rada se upravo zato smatra napadom na nacionalni identitet - uvođenjem jedne strane, anglo-saksonske ideje."
Bez obzira na orijentaciju, sugovornici Glasa Amerike slažu se da je francusko društvo u svojevrsnoj blokadi te da će se prije ili kasnije morati uvesti izvjesne promjene