U filmu koji vam danas predstavljamo, Antonio Banderas okušao se u ulozi nastavnika koji pomaže tinejdžerima geta u New York-u da naprave korake prema svjetlijoj budućnosti, učeći ih tradicionalnim plesnim koracima. Film 'Take The Lead' pogledao je Alan Silverman.
Radnja se filma odvija u srednjoj školi u Harlemu, u siromašnm dijelu New York-a, gdje ponekad na prvom mjestu nije nastava i usvajanje znanja, nego puka borba za opstanak. I kada se u takvoj sredini pojavi fini i uglađeni gospodin, većina ga kolega ne shvati ozbiljno. A ne shvate ga ozbiljno ni učenici te škole.
Film 'Take The Lead' inspiriran je istinitom pričom o Pierre Dulaineu, instruktoru please koji je započeo vrlo uspješan program klasičnog plesa u osnovnim školama New Yorka. I sam Antonio Banderas, koji u filmu glumi Dulainea, priznao je da je na početku bio skeptičan o tome kakvog će uspjeha imati ovakav neobičan pristup edukaciji mladih ljudi. No, sumnje su se raspršile nakon što je osobno upoznao Pierre Dulainea.
"Moje se reakcije na početku ni malo nisu razlikovale od onih koje srednjoškolci u filmu imaju. Moram priznati da sam nakon brzinskog pročitavanja scenarija rekao sam sebi «Klasični plesovi? Ne, ne, ne…stvarno mi ovako nešto ne treba!» Čak se nisam ni potrudio pročitati scenario do kraja. No, producent je bio uporan i preko mog agenta uspio ugovoriti razgovor sa mnom. Nije bilo druge nego da pročitam taj tekst do kraja i ustanovim da cijela priča i nije zvučala tako loše. No, ono što me uistinu nagnalo da donesem pozitivnu odluku i prihvatim ulogu je bio susret s Pierre-om. Privukla me njegova neobična tajnovitost. Umjesto da mi kaže nešto o svome životu, jer ipak sam ga ja trebao glumiti u filmu, on je najviše govorio o značenju ovog plesnog programa za djecu. Suština priče je bila u njegovom radu, a ne u njegovoj ličnosti" - kaže Antonio Banderas.
Tražili smo samog gospodina Dulainea da nam pojasni motive koji su ga nagnali da započne ovaj program. On je na svoj šarmantan način odgovorio kako je program rezultat nastojanja da se život mladih generacija obogati tradicionalnim vrijednostima. Dodao je i da ga ne smeta što je u filmu dobna skupina učenika pomaknuta s osnovne na srednju školu, jer je dinamika tinejdžerskog života prikladnija za filmsko platno. U biti, njegova je ideja ostala ista. "Poruka se nije promijenila. Površinski gledano, djeca uče plesne korake. No ono što uče kroz te korake je kako se ponašati jedan prema drugome, kako pokazati poštovanje za drugu osobu. Važno je da se ove navike steknu rano u životu. Srednja škola je još dovoljno rano. Uistinu, nevažno je da li se ovo nauči sa 10 ili sa 17 godina. Važno je da se navika sjetiš kad si u 25-oj i krećeš u život" - kaže režiser ovog filma.
Banderas nam kaže kako čvrsto vjeruje da se s događanjima u ovom filmu mogu poistovjetiti mladi iz svih socijalnih slojeva. I upravo je to, prema njemu, ono što ovaj film čini vrijednim i potrebnim. "Potpuno mi je jasno da ovaj film neće pobijediti na festivalu u Kanu i da neće uči u povijest kinematografije. No, ipak ga je trebalo snimiti. Ovakvi su filmovi kao mala zrna pijeska. Žuljaju i tište i podsjećaju na važne probleme današnjice" - kaže Antonio Banderas.
U ostalim se ulogama u filmu pojavljuju Alfre Woodard kao direktor srednje škole te Ya Ya DaCosta i Rob Brown koji glume učenike, na kraju filma obogaćene saznanjem kako je u životu važno isprobati - nove korake.