Linkovi

Kad ljudi postanu pčele-radilice ...


Časopis Fortune, koji obično piše o ljudima koji zarađuju poprilično bogatstvo, nedavno se pozabavio prosječnim 'pčelama radilicama'. Točnije, posvetio se monotonom, zatvorenom prostoru u kojem milijuni uposlenika provode svoje radno vrijeme. Nazovimo taj prostor 'cubicle', odnosno 'kockica'.

Kao dio američkog korporacijskog svijeta, ranije su zaposlenici u uredima sjedili za stolovima u nizu, u velikim i bučnim prostorijama. No onda je 1968.godine, kako piše časopis Fortune, mladi arhitekt iz Michigana Robert Propst osmislio uredski 'cubicle'. Takav ured sastoji se od takozvanih 'modula' - metalnih pregrada, ugrađenih stolova, niskih polica, odnosno dijelova koji su vrlo lako zamjenjivi. Pomični zidovi su predviđeni kako bi zaposlenicima omogućili barem djeličak privatnosti.

Uskoro su se uredski labirinti, odnosno sustav desetaka, pa i više 'kockica', proširili posvuda. Činilo se da svi zaposlenici, ispod razine zamjenika direktora, rade u jednom od takvih zatvorenih ureda, koji su bili potpuno identični, a razlikovali su se samo po fotografijama obitelji i psa. Danas se takvim uredima smijemo – čak se i gnušamo na pomisao na njih – jer simboliziraju uniformnost, a ljudi u njima nalikuju klonovima i trutovima. Čak niti privatnost nije funkcionirala u takvom prostoru, budući da su zaposlenici bili prinuđeni čuti telefonske razgovore svojih kolega.

Mnogi su pokušali takvom sterilnom uredskom prostoru pristupiti na humaniji način, uključujući i Scotta Adamsa, crtača humorističnog stripa Dilbert, koji satirično prati kulturu korporacijskog svijeta. Adamsova 'vrhunska kockica', kako ju on naziva, dopušta zaposlenicima da sami odaberu podove i osvjetljenje. Mogu čak donijeti i mali akvarij. Međutim, kutija ostaje kutija. Čak je i Bob Propst, tvorac ureda-kockice, prije svoje smrti, 2000. godine, izjavio pred prijateljima kako žali zbog svoje ideje.

XS
SM
MD
LG