Na jugozapadu Amerike, na granici izmedju saveznih drzava Utah i Arizona, mjesto je divlje i carobne ljepote koje je, prije vise od stotinu godina, zarobilo i mastu pisca westerna Zanea Greya, mjesto koje ce kasnije legendarnim uciniti filmovi jednog slavnog redatelja westerna... Monument Valley, Dolina spomenika.....
Portreti americke divljine koji su nastali kao rezultat pustolovina americkih pisaca, slikara, fotografa, filmskih redatelja.....tako su specificni, tako osebujni, u tolikoj mjeri dio americkog kulturnog tkiva, da se ponekad cini kako su ta djela inspirirala stvarnost, a ne obrnuto – stvarnost ta djela. Primjerice, fotografije Sierra Nevade Ansela Adamsa; Klondike, Aljaska i “zlatna groznica” Jacka Londona; crvena, zuta i plava brda New Mexica slikarice Georgie O’Keeffe; planine Cascades (Desolation Peak), drzava Washington, Jacka Kerouaca; Valley of Gods, Dolina Bogova, Utah, pisca Edwarda Abbeya; Fox River, Michigan, Ernesta Hemingwaya; brda i jezera Adirondacksa, drzava New York, Jamesa Fenimorea Coopera; Monument Valley, na granici izmedju drzava Utah i Arizona, Johna Forda.....umjetnici njihovog soja nisu svoju inspiraciju trazili u slikarskim ili spisateljskim radionicama, u pazljivo aranziranim kosarama cvijeca ili voca. Trazili su je, i nalazili, u prirodi, u divljini, na vlastitim pustolovnim putovanjima Amerikom, pa je i svako od tih mjesta, kroz njihova slavna djela, postajalo americka ikona.
Epski filmovi ne snimaju se bilo gdje... stoga je John Ford, za snimanje eksterijera svojih western-klasika, i dolazio u Monument Valley, Dolinu spomenika. Prvi puta 1939. godine, za film Stagecoach, Postanska kocija. I za sest drugih, nakon tog filma.
Ford, medjutim, nije bio prvi. Ta cast pripada Georgeu Seitzu, redatelju nijemog filma The Vanishing American, snimljenog u Dolini spomenika 1925. godine. A nakon Johna Forda dolazit ce jos mnogi drugi pa ce Dolina spomenika postati poznata milijunima diljem svijeta koji nikada nisu imali prilike nogom krociti u taj udaljeni i izolirani dio americkog Jugozapada, jer Dolinu ce vidjeti ne samo u crno-bijelim westernima Johna Forda nego i u kolor-westernima drugih redatelja, a i u scenama raznih drugih filmova - 2001: Odiseja u svemiru, Kako je osvojen Divlji Zapad, Goli u sedlu, Povratak u buducnost, Forrest Gump....i jos niza drugih kao i u stotinama televizijskih reklama.
Rijetko kojeg filmskog redatelja, medjutim, dovodimo u tako usku pojmovnu vezu s odredjenim krajolikom kao sto to cinimo s Fordom i Dolinom spomenika, malo je drugih medju njima koji nas tako potpuno asociraju na sasvim specificni krajobraz – Fordu je poslo za rukom svojim filmovima u potpunosti “zarobiti” ikonsku ljepotu kraja. U jednom intervjuu 1964. godine, Ford je rekao: “Mislim da se moze reci da je prava zvijezda mojih westerna uvijek bila ta zemlja.” Jedan kriticar ce reci – Monument Valley, za western je isto ono sto i Yankee stadion za baseball. Za milijune diljem svijeta, Fordova Dolina spomenika jest Jugozapad Sjedinjenih Drzava.
Monument Valley, podrucje velicine preko 39.000 hektara, u cjelosti je na rezervatu Navajo Indijanaca, koji se proteze sjeveroistocnim dijelom Arizone i jugozapadnim drzave Utah. Navajo, ili kako sami sebe zovu – Diné, u znacenju “narod,” najvece je indijansko pleme u Sjedinjenim Drzavama.
Simbol puste i gole ljepote americkog Jugozapada, Dolina spomenika nije ni dolina, u konvencionalnom smislu, a nema u njoj niti nikakvih konvencionalnih spomenika. Monument Valley je jedan prostran, dug, sirok i ravan, pustinjski plato iz kojega uvis mjestimice izbijaju dramaticne, velicanstvene samostojece kamene formacije, visine i do preko 300 metara. Te ogromne mese, strukture na vrhu ravne poput stola, i carobna, nazupcana brda – zovu ih buttes, i visoki stupovi i siljasti tornjevi – njih zovu pinnacles, svi ti masivni monoliti od crvenog pjescenjaka koji se dizu s pustinjskog poda, nastali erozijom u zadnjih 50 milijuna godina, to su “spomenici” u Dolini spomenika.
Monument Valley je zasticeno podrucje, ali ne kao Nacionalni park, vec kao Navajo Plemenski park, utemeljen 1958. godine, sa ciljem cuvanja njihove zemlje, njihovog nacina zivota, njihove kulture. Prije Navajo Indijanaca u podrucju su zivjeli drevni Anasazi i ostavili za sobom brojne petroglife. U sjeni mesa i onih brda i tornjeva sesterokutni su, ponekad osmerokutni, tradicionalni domovi Navajo naroda, danas uglavnom mjesta za odrzavanje plemenskih obreda. Monument Valley je prepun svetih Navajo mjesta, stoga je i ograniceno kretanje posjetitelja, a mnogi clanovi plemena i dalje tu zive, uzgajaju ovce i koze, bave se tkanjem sagova i pokrivaca i drugim tradicionalnim zanatima svojih predaka.
Razlicita doba godine, razlicita doba dana, dat ce razlicite interpretacije “spomenika.” Kasno sunce ce njihovo crvenilo pretociti u zlato. Rano jutarnje ocrtava njihove obrise spram tamnoplavog, prvo, a onda i rujnog neba, a “spomenike” potom “oblaci” u sve nijanse ljubicastoga. Ponekad je dnevno crvenilo mesa u ostroj suprotnosti s dubokim plavetnilom neba. Ponekad je nebo prepuno bijelih oblaka, pa se svijetlo stalno mijenja, sjene oblaka stvaraju nove prizore....nebo uvijek pruza dramaticnu pozadinu “spomenicima.” Ponekad je crvenilo stijena istaknuto bjelinom snijega.
Monument Valley je mjesto impresivnih prizora - misteriozno i carobno, puno ljepote i spokojnog, nicim pomucenog mira, cuje se mozda samo let orla. Uz svu svoju ljepotu, Monument Valley dobija malo prostora u turistickim vodicima. Sto ne znaci da posjetitelja nema, puno vise nego kad je Zane Grey, 1928. godine, svojoj supruzi razocarano pisao “Arizona je preplavljena automobilima...”
Medjutim, do Doline spomenika ni danas nije jednostavno doci, podrucjem vodi samo jedna cesta, velika su mjesta daleko...ali ljudi dolaze, veliki dio njih iz drugih zemalja, kao da osjecaju da ce svojim posjetom bas tom mjestu doci do samog americkog srca. Jer Monument Valley je definicija americkog Zapada, za stranca isto koliko i za Amerikanca.
Posebna, sveta imena, koja su njenim “spomenicima” davno dali Navajo Indijanci, tesko je izgovoriti, tesko prevesti na druge jezike i oni su danas poznati pod jednostavnijim, novim imenima - Left and Right Mitten, Three Sisters, Elephant, Camel, Totem...John Wayne’s Boot, Cizma Johna Waynea, John Ford Point, mesa Johna Forda.....
Niti jedan film, medjutim, ne moze se usporediti s osobnim dozivljajem, vidjenjem Doline spomenika vlastitim ocima. A onda cete se sloziti s Fordom, koji je rekao: “Monument Valley najpotpunije je, najdovrsenije, najljepse, najmirnije i najtise mjesto svijeta.”