Većina Amerikanaca afričkog podrijetla u dobi između 18 i 34. godina sučeljavaju se sa - kako bi stručnjaci rekli - sve dubljom socijalnom i ekonomskom krizom. Njihovi problemi i traganje za odgovarajućim rješenjima naišli su na odjek i u novim izdanjima knjiga kao i socijalnim istraživanjima.
Sociolozi znaju već godinama da su mnogi mladi Amerikanci afričkog podrijetla u kritičnoj situaciji - bez posla, bez visokoškolskog obrazovanja, i bez nade. Manje su poznati uzroci tog, sve težeg stanja mladih crnaca. Harry Holzer, profesor na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu i gost predavač na Gradskom Institutu je koautor izvještaja «Reintegriranje u društvo mladih socijalnih slučajeva» daje jasniju sliku te krizne situacije.
«Mi uglavnom govorimo o grupi mladih ljudi koji se nalaze na dnu obrazovne ljestvice, govorimo o mladima od kojih je veliki broj odrastao u rasno segregiranim, siromašnim gradskim četvrtima. Oni obično idu i u škole koje pohađaju najsiromašniji. Mnogi od njih ne završe niti srednju školu, a ako i završe onda nemaju dovoljno znanja i vještina koje poslodavci traže.»
Prema nekim procjenama oko 75 posto mladih Amerikanaca afričkog podrijetla koji žive u siromašnim gradskim četvrtima su nezaposleni. Tijekom prošlog stoljeća i oni koji nisu posjedovali posebna znanja i vještine su mogli naći pristojno plaćeni posao u proizvodnji. Danas tehnološki sektori pružaju velike mogućnosti, no bez tehničke obuke i završenog fakulteta, mnogima su vrata uspjeha zatvorena.
Veza između siromaštva, nezaposlenosti i niskog samopouzdanja je velika i Rick Chisholm iz Bronxa u New Yorku se davno bavio ilegalnom preprodajom droga kako bi se izvukao iz svoje svakodnevnice. Počeo se baviti preprodajom kokaina 80-tih godina kada je imao samo 14 godina i proveo je skoro pola svoga života u zatvoru. U neprofitnoj agenciji za zapošljavanje u New Yorku, koja pruža pomoć pri zapošljavanju i dopunskom obrazovanju bivših zatvorenika, Chisholm se prisjeća što ga je to vuklo ka kriminalu.
«Jedna stvar koja te čini posebnim, odnosno što potiče mladog čovjeka je ta da si sam svoj gazda. Radiš sve što si sam zaželiš. No, kada jednog dana počneš nositi pištolj, onda više nisi sam svoj gazda, onda postaneš gazda nekome drugome. I ne samo to. Kada si uključen u trgovinu drogom, ti radiš sa ljudima koji pristaju raditi ono što u normalnim okolnostima nikada ne bi. Žene bi nudile svoja tijela i pružale razne seksualne usluge. A to mladićima izgleda privlačno.»
Kasnih 80-tih i početkom 90-ih uporaba kokaina je dostigla vrhunac među Amerikancima afričkog podrijetla. Takodjer je došlo do naglog povećanja broja izvanbračne djece. Nije bilo ništa neobično za mladog muškarca da bude otac četvero, petero djece sa raznim ženama.
U to isto vrijeme, Kongres je donio zakon kojim je zahtijevao dugogodišnje zatvorske kazne. Tada je počeo trend rasta broja zatvorenika koji se nastavio i danas. New York Times je pisao da je u 1994. godini 16% muškaraca crne rase u 20-tim godinama života koji nisu išli na fakultet bilo iza rešetaka. Do 2004. godine, 21% ih je bilo uhićeno, a šest od ukupno deset muškaraca crne rase u 30-im godinama koji su napustili školu su završili u zatvoru.
To je rezultiralo povećanim brojem obitelji samohranih majki gdje otac nije uopće bio prisutan u odgoju djece. Profesor Mincy sa Sveučilišta Columbia i ostali stručnjaci sugeriraju nekoliko načina kako da poboljšaju uvjete za bolju budućnost mladih Amerikanaca afričkog podrijetla, a to uključuje bračno savjetovanje, povećanje osobnih prihoda, rigoroznu akademsku superviziju već u osnovnoj školi i permanentno učenje novih vještina za posao.