Prije 13 godina, u najsumornijem, industrijskom dijelu Los Angelesa, skupina imigrantskih obitelji pretvorila je zemljiste velicine pet i pol hektara u plodnu farmu. Danas, taj komadic zelenoga, poznat pod imenom South Central Community Garden, stoji u sjeni buldozera. Ta neobicna zajednica farmera i njihovih pristasa prosvjeduje u nadi da ce zadrzati ono sto zovu “najvecom urbanom farmom u Sjedinjenim Drzavama:.....
Samo nekoliko metara od teretnog vlaka koji prolazi kroz industrijski krajolik od divovskih skladista i kamiona, cuje se jedan drugi zvuk...zvuk lopata i motika, dok grupica muskaraca i zena radi na malom polju salate, broccolija, tikvica....
Ubrala je avocado sa svog drveta, da vidite.....
Tezomo, krsan covjek, u trapericama i majici, glavni je prevoditelj i predstavnik farmera. Stoji u vrtu Lucy Mandalato, jednoj od 350 parcela koje obradjuju uglavnom obitelji koje su dosle iz Meksika i Srednjeamerickih zemalja. U sjeni visokih nebodera rastu avocado, guava, banana...
Htjela bih sacuvati vrt, za dobro moje djece i svih drugih.
Tezomo s ponosom pokazuje drvece i biljke koje, inace, puno bolje uspijevaju u Srednjoj Americi nego u ovom dijelu LA-a zvanom South Central.
Ova nasa farma je jako vazna jer ovo je zajednica ljudi s niskim prihodima, nemaju zdravstvenog osiguranja i farma nije samo izvor hrane nego se ono sto ovdje raste koristi i u zdravstvene svrhe… Ali, vlasnik ovog zemljista ima neke druge ideje....zeli razvoj industrije. I to je ono sto mi zelimo sprijeciti.
Dan Stormer je odvjetnik za gradjanska prava i zastupa farmere... "Ovi su ljudi jedno opustoseno podrucje pretvorili u nesto cime se zaista mogu ponositi, grad bi se trebao njima ponositi umjesto da sudjeluje u unistavanju postignutoga."
Grad, Los Angeles, imao je planove, osamdesetih godina, na ovom mjestu izgraditi pogon za spaljivanje smeca i primorao tadasnjeg vlasnika Ralpha Horowitza da proda zemljiste. Kad su ti planovi propali, grad je zemljiste predao losangeleskoj Banci hrane koja je, 1992. godine, dopustila obiteljima koje tu zive da cement i asfalt zamijene mozaikom zelenoga. "Mislim da ih se trebalo maknuti, dosta su vec imali..." - kaže Horowitz.
Kako je farma napredovala tako je rasla i Horowitzeva zelja i odlucnost da se tog zemljista ponovno dokopa. Tuzio je grad tvrdeci da njemu nije bila pruzena sansa onda kad je gradio odustao od pogona za paljenje smeca. Konacno, prije dvije godine, grad mu je natrag prodao ono sto je ranije i bilo u njegovom posjedu. A farmeri zapoceli pravnu bitku... za sada, medjutim, sve su odluke bile u Horowitzevu korist.
"Zasto bi oni imali pravo koristiti zemlju beskonacno.... Ne razumijem to, ne vidim s kojim argumentom" - smatra Ralph Horowitz koji kaze da dok su farmeri na ovom zemljistu, on gubi blizu 30.000 dolara mjesecno u prihodima. Ponudio je dio tog zemljista, velicine vise od jednog hektara, za izgradnju nogometnog igralista i, u medjuvremenu, nastavio sa svojim planovima za delozaciju.
Danju, u vrtu, improvizirana strasila cuvaju usjeve...nocu, obitelji, u strahu da ce im unisteni biti usjevi, na smjenu spavaju u satorima. Neki vjeruju da su bitku vec izgubili, drugi jos gaje nadu da ce grad otkupiti zemlju od Horowitza i napraviti rekreacijski park i da ce biti mjesta za ovu urbanu farmu. Vlasnik pak ceka svoj dan na sudu dok obitelji pripremaju tlo za proljetnu sadnju..