Staromodna preslica ponovno postaje popularna, no, manje za predenje vlakna, a više za ublažavanje stresa. Ova skromna alatka postaje sve omiljeniji način na koji mnogi Amerikanci ublažavaju pritisak svakodnevnog života. Psiholozi se slažu da ritam okretanja kola preslice može učiniti mnogo za smanjenje napetosti.
Kad se Lisa Neel, direktorica jedne tvrtke u Washingtonu, vrati kući nakon napornog dana u uredu, ona ne gleda televiziju kako bi se opustila; ona se opušta uz tiho, ritmičko okretanje svoje preslice.
Lisa Neel kaže da joj vještina izrade vlakna pomaže da se opusti, a ritam složnog pokretanja ruku, nogu i kola ju osvježava – 'vraća u život'. "Predenje za mene ne treba imati nikakav razlog da bi to radila; to nije nešto što moram raditi. Predem zato što u tome uživam; to je jedina stvar u mom životu koju radim zato što to volim i u tome uživam".
U jednom od predgrađa Washingtona, održava se radionica za predilje … i prelce. Neki dolaze poslije posla, jednom tjedno. Drugi – svaki dan. Tečajevi u toj radionici smatraju se iznimnima, jer se sudionicima pruža prilika da iskušaju različite vrste preslica s kolom, sa svih strana svijeta. Radionicu vodi Sylvia Demar. "Što više različitih preslica vide i iskušaju pohađatelji mog tečaja, to bolje za njih. U svoj toj raznolikosti, sigurno će naći onu koja najbolje odgovara njihovim potrebama".
Stručnjaci, poput psihologa Alana Lipmana, vjeruju da repetitivnost procesa predenja vlakna djeluje umirujuće na ljude. "Vjerujem da upravo monotonija stalnog ponavljanja istih pokreta, okretanje kola i sinhronizirana uporaba obje ruke u istom nizu kretnji, ono što djeluje na mozak tako smirujuće".
Nitko ne zna koliko točno ljudi se bavi predenjem u Sjedinjenim Državama, ali, ako se Randy Scheellele može smatrati pokazateljem, onda ta vještina brzo zadobiva na popularnosti. "Bavim se predenjem oko tri godine, uglavnom zato da bih se opustio. Istina je, možete isto tako presti sa svrhom, recimo izraditi specifično vlakno za neki odjevni predmet ili nešto drugo. No, ja uglavnom dođem navečer kući, s posla, i radujem se da me čeka nešto što mogu raditi s uživanjem. Vještina nije teška, lako se nauči, a, na kraju, napravite i nešto zaista prekrasno".
Možda je upravo taj element stvaranja nečega bez pritiska da se to MORA napraviti, bez stresa rokova, ono što mnoge ljude u Americi privlači drevnom umijeću predenja vlakna.