Humanitarka i aktivistica za gradjanska prava Dorothy Height borila se za rasnu jednakost u Americi punih sedam desetljeca, bila savjetnica svakom americkom predsjedniku od Dwighta Eisenhowera do Billa Clintona, i dobitnica je nekih od najvisih priznanja koje dodjeljuje Amerika. Kazalisna predstava – musical – temeljena na bestseller memoarima o zivotu Dorothy Height i razdoblju borbe za gradjanska prava, upravo je na turneji po mnogim americkim gradovima.
Devedesettrogodisnja Dorothy Height bila je, u svom zivotu, svjedokom vise dogadjaja u povijesti borbe za gradjanska prava od bilo kojeg drugog crnackog vodje koje Amerika danas ima. Jos od svog djetinjstva u mjestu Rankin, u saveznoj drzavi Pennsylvania, Dorothy Height je, po vlastitim rijecima, osjecala i smatrala da je njena misija u zivotu – pomagati drugim ljudima. Veliki ljubitelj knjige, dobra ucenica, Dorothy Height se prijavila za nacionalno takmicenje u govornistvu kako bi dobila cetverogodisnju stipendiju za Barnard College, u New Yorku.
Govoreci na temu americkog Ustava, ona je i pobjedila na tom takmicenju, spremila torbe i otisla na koledz u New Yorku. Medjutim, dolazak na tu skolu, kako kaze, bio je samo prvi od niza slucajeva rasne diskriminacije koji je dozivjela u svom zivotu. "Primljena sam bila na Barnard, ali kad sam stigla, bila sam odbijena, jer njihova je kvota bila, tako su mi rekli – samo dva crnacka studenta. Nisu znali da ja nisam bjelkinja. I tako, kad sam dosla, bila sam lijepo odbijena".
Dorothy Height je, medjutim, odmah predala molbu i bila primljena na Sveuciliste New Yorka gdje ce, u cetiri godine, i diplomirati i zavrsiti magisterij. Predana radu na drustvenim promjenama, suradjivala je tijesno s Mary McCloud, zenom koja je utemeljila organizaciju National Council of Negro Women, Nacionalno vijece za crnacke zene (Dorothy Height ce od Mary McCloud, vremenom, i preuzeti vodecu poziciju u toj organizaciji), a bila je i savjetnica za zenska pitanja prvoj dami Sjedinjenih Drzava Eleanor Roosevelt. Martina Luthera Kinga Dorothy Height je upoznala jos kad je njemu bilo samo 15 godina, kad jos nije znao sto ce biti njegova karijera.
Deset godina kasnije, kaze Dorothy Height, “on je postao moj vodja,” i radila je uz Dr. Kinga tijekom cijelog razdoblja pokreta za gradjanska prava, pedesetih i sezdesetih godina. "Mislim da smo svi znali, da smo svi bili toga svijesni, da je on bio sredisnji necemu cega smo svi mi takodjer bili dio. To se nije moglo prekinuti, to nije moglo stati. Samo zato sto je sanjar bio ubijen, mi nismo mogli dopustiti da i san bude zauvijek izgubljen".
Kraj zakonu o segregaciji u Sjedinjenim Drzavama bio je, kaze Dorothy Height, najveca drustvena promjena kojoj je ona bila svjedokom za svih njenih godina zagovornice za gradjanska prava. Ali, dodaje, jos uvijek treba promijeniti puno toga. "Oni koji su u zatvoru zavrsili zato sto su pjevali We Shall Overcome sada trebaju ekonomske mogucnosti, mislim da je to najveci izazov koji se pred nas postavlja sada. Zakoni se mogu mijenjati, i promijenili su se, ali ono sto je tim ljudima sada potrebno, to je da im ekonomske mogucnosti stvarno budu otvorene, stavljene na raspolaganje".
Ono sto nju takodjer zabrinjava, to je disproporcionalno visoki broj mladih crnaca u americkim zatvorima, u kazneno-popravnim ustanovama. U zatvorima sjedi 12% Amerikanaca africkog porijekla u dobi od 20 do 34 godine, prema nedavnom izvjescu Ministarstva pravosudja. Dorothy Height smatra da je, u konacnici, obitelj ta koja je odgovorna. "Mislim da na tome moramo sami poraditi. Ponosim se cinjenicom da u moje vrijeme ljudi nisu oklijevali ispraviti i ukoriti dijete. Neki od danasnjih roditelja boje se svoje djece zbog nasilja koje vlada u nasem drustvu. To je jedna od stvari koja ozbiljno zabrinjava i uznemirava. Tocno je da cemo platiti 200,300 dolara za njegove/njezine tenisice, a djeca, istovremeno, nemaju knjige!"
Dorothy Height, poznata i kao Dr. Height, zbog dvadesetak dodjeljenih joj pocasnih naslova, dobitnica je i najvisih americkih priznanja za zivotni doprinos na polju javnog rada. Medju njima – Predsjednicke medalje za slobodu, koja joj je urucena 1994, te Kongresne zlatne medalje koju je Dr. Height primila 2004, za njenu ulogu u borbi za rasnu i spolnu jednakost.
Godine 2003, Dorothy Height je objavila svoje memoare – Open Wide the Freedom Gates, Otvorite sirom vrata slobode – za njih dobila visoke pohvale i kritike i publike. A 75 godina nakon sto je bila odbijena na Barnard koledzu, taj isti joj je dodijelio pocasnu diplomu, priznajuci na taj nacin i njene kvalifikacije i vlastiti krivi potez iskljucivanja Dorothy Height one davne godine.
Na pitanje kani li u mirovinu uskoro, Dr. Height odgovara – “u mirovinu s mog radnog mjesta, da, ali nikada u mirovinu od rada na drustvenoj pravdi, na drustvenim promjenama.”