Nominacije za filmsku nagradu Oscar, za proteklu godinu, samo što nisu objavljene. U cijeloj 78 godina dugoj povijesti Oscara, samo su tri žene bile nominirane u kategoriji najboljeg redatelja. One koje rade u Hollywoodu, to ne iznenadjuje. Prema nedavno provedenoj studiji, žena je u Hollywoodu, s druge strane filmske kamere, manje nego ikada prije. Kad je riječ o “glavnima,” Hollywood je još uvijek domena muškaraca.
Redateljica Martha Coolidge rijetkost je u Hollywoodu. Pedeset i nešto godina stara, još uvijek drži redateljsku stolicu u industriji koja nije bila ohrabrujuća, ni ženama naklonjena, ni prije više od 30 godina kad je njena karijera započela. "Kad sam bila mlada, svi su mi govorili da to neće biti moguće, da neću uspjeti, da se neću moći održati. To danas više ne možete reći jednoj mladoj ženi," kaže gospođa Coolidge.
Medjutim, današnja mlada žena mogla bi se nemilo iznenaditi – filmska i televizijska industrija još uvijek imaju prilično zatvorena vrata. Martha Lauzen predaje komunikacije na Državnom sveučilištu u San Diegu. Posljednjih deset godina provodi studiju medju ženama koje rade iza filmske i televizijske scene. Rezultati nisu ohrabrujući, broj žena nije ništa veći danas nego što je bio prije deset godina, situacija nije ništa bolja nego što je bila tada. "Tijekom posljednjih tri…četiri…. pet godina, postotak žena medju redateljima, izvršnim producentima, montažerima, piscima... u stalnom je padu," kaže ona.
Prema studiji profesorice Lauzen, od 250 najgledanijih filmova tijekom 2004. godine, muškarci su režirali čak 95 posto. U samo 12 posto filmova, žensko ime pojavilo se u špici filma pod “Written By,” Napisala”, samo u 12 posto slučajeva; pod “Cinematographer” - “Filmski snimatelj” – samo u tri posto filmova.
"Žene čine 46 posto radne snage; stoga, kad vidite te brojke, pomislit ćete – žene su ozbiljno NEzastupljene kao prenositelji kulture," kaže gospođa Lauzen. I to u industriji koju općenito smatraju progresivnom oazom; i u gradu u kojemu su upravo žene te koje sjede za kormilom dvije trećine, odnosno 67 posto, vodećih filmskih studija!
No, kako redateljica Martha Coolidge kaže – bili na čelu muškarci ili žene, studiji snimaju ono što oni misle da njihovi gledatelji žele: "Ti gledatelji, ta publika, to su tinejdzeri. I muškarci. Oni su ti koji su najbrojniji u publici za premijernog prikazivanja filma, odnosno – onog prvog, “udarnog” vikenda."
Akcijski filmovi, filmovi koji dobivaju velike budžete... filmovi koje, po riječima jedne druge redateljice – Patty Jenkins, rijetko, ako uopće ikada, imaju prilike snimati žene. "Ja definitivno mislim da ne bih imala šanse da nisam sama pisala i snimala svoje filmove, to je bio jedini način da ostanem vezana uz film," kaže Patty Jenkins, koja je napisala i režirala film "The Monsters", nagradjen Oscarom 2004, sa Charlize Theron u glavnoj ulozi, priča o ženi-serijskoj ubojici.
Iz svog doma u Los Angelesu, 34-godišnja Patty Jenkins ima pogled na onaj slavni znak, velikim slovima ispisano ime – Hollywood. Zahvaljujući uspjehu s filmom The Monsters, Hollywood je i pokazao zanimanje, ali, kako ona kaže – kroz neobične ponude. "Svi me pitaju – hoćeš raditi na “remaku,” novoj verziji nekog starog filma, hoćeš raditi adaptaciju nekog TV-showa? A, ja se pitam – sad, kad sam uspjela s vlastitim, originalnim filmom, zar ne želite vidjeti mogu li taj uspjeh ponoviti nekim svojim drugim originalnim filmom?"
Dobitnica Oscara za glumu i redateljica dva filma – Jodie Foster – kaže da je takav dijalog uopće ne iznenadjuje. "Puno je lakše za muškarca-producenta da s druge strane stola vidi drugog muškarca-producenta, da vidi sebe preko puta, da se rukuje s nekim tko izgleda poput njega. Zato je za žene vrlo teško probiti se u to područje filma."
Lucy Fisher, zajedno sa suprugom Douglasom Wickom, vlasnica je kompanije Red Wagon Productions. Neki od njihovih novijih filmova su "Jarhead" i "Memoirs of a Geisha". Lucy Fisher kaže da su njeni mentori bile druge žene te da je zapanjena rezultatima studije profesorice Marthe Lauzen: "To je sramota! Isto je i s ljudima druge boje kože, isto s manjinama. To je jako loše. Ljudi kažu – muški klub, muška domena. Ne znam je li baš to posrijedi – to da ljudi daju posao onima koje znaju ili se jednostavno nitko istinski ne trudi."
Redateljica Martha Coolidge kaže da nikad ne bi ni pomislila da će se danas, nekih 30 godina nakon što je počeo feministički pokret, uopće i voditi ovakva konverzacija.