U Americi je sve manje katoličkih svećenika. Kriza je poprimila dramatične razmjere. Trenutno 3200 katoličkih crkvi nema stalnog svećenika. Ovaj će broj sigurno biti veći jer je crkva redovnim putem u stanju zamjeniti tek jednu trećinu potrebnog svećenstva. Jedno od mogućih rjesenja – koje se sve češće prakticira - je dovođenje svećenika iz drugih zemalja. Međutim, kako izvješćuje Charles Lane, neki u crkvi smatraju da je ‘uvoz’ svećenika na izvjestan način nepravedna mjera - i prema Amerikancima, a i prema vjernicima u inozemstvu.
U unajmljenoj sportskoj dvorani, u jednom od predgradja New Yorka, vjernici podrijetlom iz Južne Amerike zahvalni su što imaju svećenika koji govori njihov jezik. To je Gonzalo Lopez, sjemeništarac iz Kolumbije.
Među vjernicima je i Rose Caballero koja kaže da dolazi u crkvu Svete Brigite baš zbog toga što je služba na španjolskom jeziku: "Kada nema mise na španjolskom, mnogi od vjerinika ne dolaze u crkvu."
Monsignor Robert Gugliemone se u jednoj od newyorških župa, župi Svete Brigite, brine za svećenićki podmladak. On kaže da iz inozemstva dolazi oko 30 posto njihovih svećenika: "Osjećamo prazninu u regrutiranju novih svećenika, no mislim da je slična situacija i u drugim župama širom zemlje. Stoga moramo tražiti svećenstvo izvan Amerike, da zadovoljimo naše potrebe."
No, profesor Dean Hoge sa Katoličkog sveučilišta u Washingtonu smatra da manjak svećenika u Americi nije ništa ozbiljniji nego u drugim zemljama: "Po svjetskim standardima, Sjedinjene Države nemaju manjak svećenstva. Mi imamo više svećenika na svakih 1000 vjernika nego većina ostatka svijeta."
Trenutno, na svakih 1300 američkih katolika ‘dolazi’ jedan svećenik. To je gotovo trostruko više nego u Africi ili Aziji. Međutim, upravo s tih kontinenata u Sjedinjene Države dolazi najviše svećenika. Dean Hoge kaže da je upitno koliko je ovakav trend pravedan: "To je pitanje pravednosti. Koji su razlozi za to? Jesmo li mi u mogućnosti da regrutiramo te svećenike samo zato sto smo bogati a oni siromašni."
Ovo pitanje takodjer uznemirava i monsignora Guglielmonea. Iako i on brine o posljedicama po zemlje iz kojih svećenici emigriraju, on ipak ukazuje na činjenicu da mnogi od ovih svećenika ostaju u Americi samo 5 godina. Za svog boravka ti se svećenici u pravilu obrazuju te nakon toga – odlaze kući.
"Svećenici koji dolaze u Sjedinjene Drzave na studij ne donose sa sobom velik novac. Od njih se očekuje da rade u župi, a mi plaćamo njihovo školovanje. Dakle, na odredjeni način mi pomažemo svećenstvu iz Afrike, da dobije viši stupanj teološkog obrazovanja" - podsjeća ovaj svećenik.
No, za mnoge od ovih svećenika velika je prepreka jezik. Ovaj problem osjeća se u župama širom Amerike. Neki od američkih katolika zbog toga osjećaju izvjesnu otuđenost od vlastite crkve jer, jednostavno, ne razumiju svećenikovu propovjed.. Jedna o njih je Mary Corham, koja je u svojoj kritici ipak vrlo umjerena: "Ponekad kad svećenik tek stigne u Ameriku, malo ga je teško razumjeti. No, nakon izvjesnog vremena mi se navikavamo na njegov naglasak i lakše ih razumijemo."
Američki će se katolici morati nastaviti navikavati na strani naglasak na misi, sve dok se crkveni redovi ne počnu popunjavati domaćim svećenstvom.