Stanje u Iraku dominiralo je američkom političkom scenom tijekom protekle godine, a vjerojatno će nastaviti i u 2006.
Podrška američke javnosti ratu u Iraku opadala je tijekom većeg dijela 2005. godine, navevši predsjednika Busha na čitav niz govora pri kraju godine. Cilj predsjednikovih obraćanja javnosti bio je povratiti podršku američkoj misiji u toj zemlji. Za razliku od svojih ranijih govora, gospodin Bush koristio je mnogo pomirljiviji ton, priznavši neke greške i obraćajući se izravno svojim političkim protivnicima. "Čuo sam vaše neslaganje i shvaćam koliko je ono duboko. No, trenutno su pred našom zemljom samo dvije opcije: pobjeda ili poraz. Potreba za pobjedom nadjačava interese bilo kojeg predsjednika ili političke stranke jer je u pitanju sigurnost našeg naroda".
Nedavna ispitivanja raspoloženja javnosti ukazuju da bi predsjednik svojom kampanjom mogao polučiti izvjesne rezultate. Krajem prosinca, anketa Washington Posta i televizije ABC pokazala je rast podrške predsjedniku na 47 posto, osam posto više nego početkom studenog. Isto je ispitivanje ukazalo da se blago povećao broj Amerikanaca koji optimistički gledaju na stanje u Iraku, nakon nedavnih izbora. Do sada se pokazalo da je podrška javnosti za misiju u Iraku blisko vezana uz zbivanja u toj zemlji: nagli porast broja američkih žrtava ili nasilja općenito uglavnom smanjuje podršku američke javnosti.
Politički analitičar Stuart Rothenberg gostovao je u programu Glasa Amerike Talk to America. "Mislim da se stav javnosti stvara u odnosu na opću razinu nasilja u Iraku. Ako nasilje raste, podrška je slabija zbog toga što ljudi misle da nema napretka kada je riječ o prestanku vojnih aktivnosti, uvođenju demokracije i stabilne vlade".
Oporbeni demokrati pokušali su iskoristiti predsjednikovu oslabljeni položaj. Međutim, i sami demokrati su podijeljeni oko Iraka. Kongresnik John Murtha – konzervativni demokrat iz Pennsylvanije i odlikovani veteran Vijetnamskog rata – intenzivirao je raspravu o Iraku pozivom na postupno povlačenje američkih postrojbi u roku od šest mjeseci.
Drugi demokrati nisu skloni podržati čvrste rokove za povlačenje, nego, umjesto toga, vrše pritisak na administraciju predsjednika Busha da pojasni kakav je napredak postignut u obuci iračkih snaga, te da naznači kada bi moglo početi povlačenje američkih vojnika. Larry Sabato, iz Centra za politička istraživanja Sveučilišta Virginia, smatra da će predsjednikovi intenzivni napori na javnoj sceni možda dati rezultate. "Nizom nedavnih govora predsjednik Bush može smanjiti svoje gubitke i on to čini tako što uvjerava ljude da mu daju više vremena prije nego što počne povlačenje".
U stvari, neki analitičari smatraju da predsjednik već priprema proglašenje uspjeha u Iraku ukoliko se stanje u toj zemlji, zahvaljujući izborima, stabilizira u slijedećih nekoliko mjeseci. Stuart Rothenberg kaže: "Sigurno ćemo uskoro povući dio postrojbi. Ukoliko predsjednik to želi pretvoriti u 'početak općeg uspjeha', onda ima za to izvjesnu priliku".
I predsjednik Bush i njegovi republikanski saveznici, koji u Senatu i Zastupničkom domu imaju većinu, sučelit će se s velikim testom na izborima za Kongres, u jesen 2006. Povijesno gledano, stranka vladajućeg predsjednika obično uvjerljivo gubi na izborima koji padaju u sredini drugog predsjedničkog mandata.
Neki analitičari, poput Larryja Sabata, kažu da se trenutno republikancima prognozira gubitak nekoliko mjesta u Kongresu, posebice ako stanje u Iraku ne bude krenulo na bolje. "Za predsjednika Busha i republikance to je velik problem. Demokrati će sigurno od toga imati koristi na izborima u jesen slijedeće godine. Pitanje je samo koliko će mjesta osvojiti, odnosno, u slučaju republikanaca, izgubiti".
Analitičari kažu da će predsjedniku koristiti ukoliko se stanje u Iraku poboljša tijekom sljedeće godine. No, oni isto tako kažu da bi uspjeh samo povećao pritisak javnosti za vraćanjem američkih postrojbi kući.