Gotovo 150 godina je proslo otkako je Charles Darwin predstavio svoju teoriju o evoluciji, a ona jos uvijek ostaje kotroverzna unatoc tome da je vecina znanstvenika prihvaca kao biolosku cinjenicu. Jedan od vodecih muzeja New Yorka istrazuje znanstvene dokaze za evoluciju i pokusava Charlesa Darwina predstaviti publici i kao znanstvenog genija i kao covjeka. Adam Phillips, iz New Yorka...
Na otvaranju izlozbe – jedne od najvecih ikad postavljenih u Americkom muzeju prirodne povijesti – Darwinov pra-praunuk Randaal Keynes stoji izmedju dva izloska koji bi godili njegovom slavnom pretku. S lijeve strane, par je kornjaca s Galapagosa – jedna od mnogih vrsta koje je tada mladi znanstvenik Charles Darwin proucavao s broda Beagle kojim je, iz Engleske, i krenuo na petogodisnje putovanje svijetom, preko juznih oceana. Desno od
Randaala Keynesa model je Darwinovog laboratorija i njegove radne sobe u kojoj je napisana i bila njegova knjiga O porijeklu vrsta. "Bio je strastven covjek sto mnoge cudi, jer uglavnom misle o starijem covjeku, sa sjedom bradom i strogog izgleda. Mislim da je djetetom ostao cijelog zivota, ispunjen entuzijazmom za svijet prirode, za kukce koje je prvo skupljao, a onda i za sve drugo sto je proucavao. Bio je vrlo ambiciozan, trazio je i zelio pronaci velike istine u divnoj raznolikosti prirode. I nasao ih je!"
Bila je to teorija o evoluciji prema kojoj sav zivot na Zemlji potjece od jednog zajednickog pretka, a vrste su se mijenjale tijekom vremena procesom zvanim prirodna selekcija. Drugim rijecima, organizmi koji se najbolje prilagodjavaju, najlakse i prezivljavaju i daju potomke s istim odlikama. To je u ostroj suprotnosti s krscanskim pogledima prema kojima je Bog, za sedam dana, stvorio covjeka i zivotinje koji nikad ne mijenjaju svoje oblike.
Premda je i Darwin gajio zelju da postane svecenikom, odrastao je u vremenu kad su se vjerska gledanja na tu temu mijenjala, a Evropljani po prvi puta imali priliku vidjeti egzoticne zivotinje poput - covjekolikog majmuna. "Odlazio je u zooloski vrt u Londonu i promatrao mladu zenku orangutana zvanu Jenny. Promatrao i pitao se – je li ona kao ljudsko dijete ili se od njega razlikuje. I vidio i shvatio da je ljudskom djetetu vrlo slicna. I onda otisao jos dalje – potraziti kljuc zagonetke, vidjeti sto to znaci za prirodu covjeka i kako mozemo bolje razumijeti sebe...nije prezao ni od cega. Mislim da je to bio znak genija, znak doista velikog covjeka, bez te hrabrosti njegova teorija nikad ne bi bila potpuna".
Teorija o evoluciji jos uvijek je kontroverzna na mjestima na kojima se Biblija doslovno tumaci i shvaca. Cak je i Americki muzej prirodne povijesti imao problema oko pronalazenja korporacijskih sponzora za postavljanje izlozbe o Darwinu nakon sto je ona postala meta kritika konzervativnih vjerskih skupina.
No, umjesto da pred takvom debatom popusti, muzej, prema rijecima njegovog predstavnika Michela Novaceka, ovom izlozbom pokusava naglasak staviti na znanstvene dokaze za evoluciju i za ko-evoluciju, kako ih je Darwin formulirao. G. Novacek spominje Darwinovo otkrice jedne orhideje ciji je cvijet bio preko 30 centimetara dubok i njegovu pretpostavku da onda mora postojati i insekt koji je morao razviti rilo dovoljno dugo da bi od cvijeta uzimao nektar i cvijet oplodio. "I gle cuda!, puno godina kasnije, u 20. stoljecu, nocni leptir s tako dugim rilom je bio i otkriven. Mozete ga vidjeti na nasoj izlozbi".
Darwina teorija bila je dovoljno opcenita da obuhvati i najmanje organizme i njihove odnose s onim vecima. Primjerice, nasa danasnja zabrinutost za virus pticje gripe i njegov potencijal za mutaciju, znaci – evoluciju, temelji se na znanju koje je prvi promicao Charles Darwin. "Znamo da je pticju gripu moguce dobiti samo iz kontakta s piletom ili nekom pticjom vrstom koja je zarazena tim virusom. Vec je i to dovoljno zabrinjava. Ne prenosimo ga s covjeka na covjeka, ali to jos vise zabrinjava. Zamislite da virus kaze – adaptirat cu se novom sustavu u kojemu ce me covjek prenositi drugom covjeku. Tog koncepta, ni te opasnosti, ne bismo bili ni svijesni i ne bi uopce paznju obracali da ne postoji Darwinova teorija o evoluciji".
Sto nasa znanja o prirodnom svijetu budu sve dublja, a primjena Darwinovih uvida i shvacanja sve bolja i savrsenija, to bi se i samo znacenje evolucije, i njenog dosega, moglo promijeniti, moglo evoluirati. U svakom slucaju, jedno je jasno – gotovo 200 godina nakon njegovog rodjenja, ideje Charlesa Darwina jos uvijek imaju i drze moc informiranja i jos uvijek je raspra na koju one poticu vrlo ziva.