Glazba americkih Indijanaca – najstariji glazbeni zanr kontinenta – rijetko se ispreplice s bluesom, rockom, countryjem ili nekim drugim, suvremenijim zanrovima. Za Keitha Secolu, Ojibwe Indijanca, sa sjevera Minnesote, upravo je ta mjesavina stilova prava “Native Americana”. To je i naslov njegovog najnovijeg, sestog albuma.
U jednom ranijem intervjuu za nas program, skladatelj, pjevac i gitarist Keith Secola priznao je da su na njega utjecali, kako ih on zove, svi “Bobovi” – Bob Dylan, Bob Marley, Bob Lennon, Bob Young, Bob Guthrie... s njima, i svi tradicionalni indijanski Bobovi. Secolina glazba – rijetka kulturna anomalija - mjesavina je najraznoraznijih americkih stilova, ponekad integriranih indijanskim ritmovima, ponekad indijanskom frulom ili, pak, kao sto je to slucaj s jednom dobro poznatom americkom pjesmom na albumu Native Americana - Ojibwe jezikom, Secolinim materinjim jezikom.
“Volim sjecista, volim suprostavljati neobicnosti, vidjeti kako oprecne ideje, kako ti polariteti funkcioniranju... Kao u prvoj skladbi albuma – Old Trader, pjesmi o jednoj staroj Navajo trgovackoj postaji kakvih vise nema. Volim raditi s razlicitim glazbenim stilovima, u ovoj ima i indijanske frule i steel-gitare...." - kaže Keith Secola.
Keithova balada s americkog Jugozapada....gdje se zivota mijenja, kaze on, nema vise starih trgovackih postaja gdje se trgovalo zamjenom razlicitih roba i proizvoda – duhovnih, intelektualnih, materijalnih....
Keith Secola je rodjen na sjeveru Minnesote, ali vec vise godina zivi u Arizoni. Dok je jos na sjeveru zivio, gdje je i diplomirao, na Drzavnom sveucilistu Minnesote, Secola je predavao Ojibwe jezik u sklopu saveznih obrazovnih programa. Po dolasku u Arizonu, nastavio je raditi kao specijalist za indijansko obrazovanje. I onda shvatio da djeca puno vise sluha imaju za covjeka s gitarom nego za covjeka s aktovkom i zamijenio torbe.
Iako svakog vikenda nastupa u drugom gradu Sjedinjenih Drzava i Kanade, iako je nastupao diljem Evrope, od skandinavskih zemalja do Hrvatske i Slovenije, iako je sudjelovao, sa svojim bendom Wild Band of Indians, na otvaranju Zimske olimpijade u Salt Lake Cityju, iako je pisao glazbu za nekoliko filmova i iako se medju njegove utjecajne stovatelje ubrajaju i Jerry Garcia i Jim Jarmusch, vise je u Americi onih koji nikad nisu culi od onih koji znaju za Keitha Secolu. Svoje albume snima u vlastitom, Akina studiju, jer kad je prije nekog vremena pokusao nesto ugovoriti s jednom od vodecih diskografskih kuca, postavilo se pitanje – kako na trziste plasirati indijanski rock ‘n’ roll? I stvar je propala.
No, Keith Secola zapoceo je, prije sest godina, vrlo plodnu suradnju s bunjarom Doorsa – Johnom Densmoreom. Cesto na koncertima i izvode “Light My Fire” i neke druge klasike Doorsa, ali na Secolinom novom albumu jedna je njegova – Kokopelli Blues.....Densmoreov trapwork, na bubnjevima, lako je prepoznati, a u Secolinom glasu mozda i malo Toma Waitsa...
“Kokopelli, [vragoljasti duh Sjeverozapada], opet je ozivio, otisao malo do New Yorka, pokupio par jazz-ritmova, otisao do Doorsa, i pokupio njihovog bunjara...” prica Keith Secola.
Njegova suradnja s Densmoreom pocela je susretom na jednom festivalu indijanske glazbe u saveznoj drzavi Utah, otkrili su da se vrlo dobro slazu, i glazbeno i filozofski. Densmore nema indijanske krvi iako je dobio pocasno indijansko ime, od Lakota naroda, “ali ima ispravan osjecaj povijesti,” kaze Secola za svog slavnog glazbenog i osobnog prijatelja, “ima osjecaj za pravicnost, shvaca da su dio problema bili njegovi i moji preci te da nas dvojica mozemo predstavljati rjesenje tog problema. Dovoljno je entomuzikoloski obrazovan da zna razliku izmedju ritmova – hoce li to biti tradicionalni indijanski ples u krug ili two-step ili ratnicki ples....dovoljno je obrazovan i svijestan da zna sto zelimo glazbom prenijeti, kojim se idiomom sluziti.”
Na Secolinom albumu Native Americana ima zavodljivih ritmovima “juzno od granice,” a ima i ritmova sjevera. Medju 14 skladbi nasla se i jedna stara Secolina - NDN Karz, Indijanski automobili – godinama vec pravi hit, svojevrsna himna na indijanskim rezervatima i u Kanadi i u Sjedinjenim Drzavama, za najnoviji album malo obnovljena....
NDN Karz, stara Secolina pjesma, uvrstena je i na soundtrack za indie-film Christmas in the Clouds, Bozic u oblacima, redateljice Kate Montgomery. Film se iduci tjedan pocinje prikazivati u kino-dvoranama na zapadnoj obali, ali vec je prikazan u sluzbenoj konkurenciji na Sundanceu i s velikim uspjehom na filmskim festivalima u Austinu, Santa Feu i Vancouveru.
Album Native Americana glazbeno je putovanje Keitha Secole preko sjevernoamerickog kontinenta. Roots music, blues, rock, tradicionalna indijanska.....za Secolu, to sve i jest domaca americka glazba. Onu staru, dobro poznatu Woodyja Guthrieja – This Land – pjeva na svom jeziku, jeziku Ojibwe naroda. Zasto je nju odabrao?
"Uglavnom stoga sto mi se svidja prijevod Guthrijeve This land is made for you and me, ova je zemlja napravljena i za tebe i za mene...kad to prevedete s engleskog na Ojibwe, onda Guthrijeve rijeci glase – ova Zemlja, mi pripadamo njoj, mi smo njena djeca. Podsjeca nas da nasa zemlja ne pripada korporacijskoj Americi, nego nama, ljudima...mislim da je to i bila Guthrijeva ideja, htio sam pjesmu vratiti malo blize njegovim originalnim namjerama. Woody Guthrie je rodjen u Oklahomi, kraj rezervata Cherokee Indijanaca. Keith Secola kaze – mislim, da je mogao, stari bi je Woody vjerojatno i otpjevao na jeziku Cherokeeija...." - rekao nam je Keith Secola.