Britanka Jane Goodall, svjetski poznati strucnjak za ponasanje majmuna, napisala je knjigu o prehrambenim navikama covjeka - 'Harvest for Hope', Zetva za nadu, Vodic za savjesnu prehranu. Temeljena dijelom na njenim proslim iskustvima u proucavanju cimpanzi u Tanzaniji, a dijelom na najnovijim istrazivanjima, knjiga govori o tome kako hrana koju konzumira covjek Zapadnog svijeta utjece na njegovo zdravlje, na globalni okolis i na dobrobit zivotinja.
Jane Goodall kaze da ju je njen rad sa cimpanzama i inspirirao na pisanje knjige. Negdje sredinom 80-ih godina, pocela je rasti njena zabrinutost za cimpanze, zbog lova na njih i cinjenice da su pocele sluziti kao izvor hrane. Dosla je do jednog sireg zakljucka – da su mnogi problemi u Africi rezultat, kako to ona zove, neodrzljivih nacina zivota, neki od njih “izvoz” su razvijenih zemalja.
U knjizi Zetva za nadu, Jane Goodall pise da je dobar dio hrane, koju ljudi jedu u industrijaliziranim zemljama, nezdrav te da njihove prehrambene navike predstavljaju trostruku opasnost: "Jedna je po okolis...Ogromna podrucja koja su nekad bila pod sumama, krce se i ciste kako bi se osigurali pasnjaci za ishranu stoke. Jer, sto su ljudi bogatiji, to je vaznije meso u njihovoj ishrani. Drugo, ono sto mi jedemo utjece na zivotinje, na njihovo zdravlje. I trece – utjecaj te hrane na ljudsko zdravlje... dovoljno je samo pomisliti na epidemiju gojaznosti, na alergije koje izaziva zagadjenje hrane poljoprivrednim kemikalijama."
U svojoj knjizi, Jane Goodall takodjer istrazuje ono sto ona vidi kao potencijalnu opasnost od geneticki preinacenih usjeva poput kukuruza. Iako ne zagovara ideju da svi postanemo vegetarijanci, Jane Goodall potice citatelja svoje knjige da hranu nabavlja na lokalnim trznicama, kod seljaka, kad god je to moguce, da kupuje organski uzgojene namirnice, da smanji potrosnju mesa te da kupuje samo ono koje dolazi od zivotinja uzgojenih na otvorenome, u prirodi, a ne u prenatrpanim, zatvorenim prostorima:
"Prehrana bogata mesom nije dobra, treba je izbjegavati. Za nas ionako nije dobro jesti previse mesa. Oism toga, kupujemo li ga od zivotinja uzgojenih na tvornickim farmama, u tom mesu ima antibiotika, hormona. Za mene, buduci da vrlo dobro znam kako zivotinje tretiraju, komad mesa na tanjuru simbol je straha, boli i smrti" - kaže naša sugovornica.
U svojoj knjizi Zetva za nadu Jane Goodall predstavlja i neke druge koji nastoje promijeniti nase prehrambene navike. Govori o Johnu Mackeyju, primjerice, covjeku koji je osnovao lanac prehrambenih trgovina Whole Foods, Zdrava hrana, koji, kad god je to moguce, nabavlja samo organski uzgojene namirnice, meso od zivotinja za koje zna da su na human nacin uzgojene i koji je puno ucinio da ljudi promijene svoj nacin razmisljanja kad je u pitanju hrana.
Medjutim, organski uzgojena hrana ne znaci uvijek i – humano uzgojena hrana, kaze Philip Lobo, direktor za komunikacije organizacije Animal Agriculture Alliance, koalicije stocara i proizvodjaca mesa. On kaze da je stoka uzgojena na otvorenom cesto plijen grabezljivaca i zrtva bolesti te da su danasnji agribiznisi vrlo aktivni u zastiti zivotinja: "U danasnjoj praksi prati se i pridaje velika paznja protjecanju svijezeg zraka u stajama, zatim vodi – da je dovoljno ima svaka zivotinja, da svaka ima dovoljno hrane i da ima dovoljno svijetla...sve to sa ciljem da se umanji stres zbog ogranicenog i zatvorenog prostora."
Philip Lobo takodjer osporava ideju da danasnji agribiznisi prijete prirodnom habitatu. On istice cinjenicu da je prinos usjeva po hektaru naglo skocio tijekom zadnjih desetljeca, a tome je, kaze on, pripomogla biotehnologija. Ona je farmerima omogucila da budu produktivniji, na manjim povrsinama, a to znaci – manja opasnost prijeti povrsinama pod sumama i drugim ugrozenim podrucjima.
Na tvrdnju Jane Goodall da je hrana, koju danas jede zapadni svijet, nezdrava, Philip Lobo odgovara – a sto onda sa cinjenicom da ljudi danas zive duze nego nekada? Medjutim, postoji medju njima i jedna dodirna tocka – potreba da ljudi budu informirani o onome sto jedu. U svom institutu – Jane Goodall Institute, u Silver Springu, u saveznoj drzavi Maryland, Jane Goodall je i zapocela obrazovni program za mlade – Roots and Shoots, Korijeni i stabljike:
"Dat cemo im ideje kako sami mogu uzgajati povrce. Bila sam s jednom skupinom djece u Austinu, u Texasu, djece iz siromasnog dijela grada. Zahvaljujuci sjajnoj zamisli direktora skole, oni su od jednog zapustenog dijela skolskog dvorista napravili vrt u kojemu sami uzgajaju povrce."
Takvi programi, za Jane Goodall, ohrabrujuci su znaci, ali i dalje ostaju vazne lekcije naucene u Africi... "U prvom redu – rasipnost danasnjeg drustva. Kupujemo daleko vise nego sto mozemo pojesti. Kad se nadjete u nekoj od nerazvijenih zemalja, shvatite da je moguce, i da je dovoljno, jesti i puno manje. Ljudi tamo izgledaju zdraviji i jaci i, barem oni koji na selu zive – ne jedu hranu punu pesticida i umjetnih gnojiva, jer takvu hranu ne mogu sebi niti priustiti."
U zakljucku svoje knjige, Jane Goodall kaze da indiviudualne promjene u nacinu ishrane mogu imati ogromnog utjecaja i na politiku i na korporacijsku politiku. Svijesna prehrana, kaze ona, polazi od razumijevanja odakle dolazi hrana i zavrsava s boljim svijetom za svakoga.