Svake godine, u Sjedinjenim Državama, više od 25 tisuća ljudi primi jedan ili više transplantiranih organa. Na listama za čekanje za transplantaciju sada je gotovo 90 tisuća imena, a sve je manje organa dostupno za presađivanje. No, jedna kalifornijska kompanija razvila je postupak koji mnogi nazivaju prijelomnim korakom za transplantacijsku medicinu – način pohrane ljudskih organa za buduću uporabu.
Bubreg laboratorijskog štakora, smrznut već tri mjeseca u otopini koju je razvila znanstveno-istraživačka kompanija Human Biosystems, vjesnik je boljeg života za ljude čija se imena nalaze na listama za čekanje organa za presađivanje. Predsjednik kompanije Harry Masuda kaže da što će se dulje uspjeti očuvati organ, to će ga se bolje moći povezati točno s onim pacijentom kojemu će – prema svojim tkivno-imunološkim značajkama – najbolje odgovarati. S obzirom da je bubreg izgrađen u najvećoj mjeri od vode, zaštita njegovih stanica tijekom zamrzavanja bila je glavni razlog za istraživanje i razvitak specijalne tekućine u koju je on pohranjen. "Uspjeti zamrznuti organ – bubreg u ovom slučaju – na minus 20 ili čak i minus 80 stupnjeva, nakon toga ga usaditi i, na koncu, doći do toga da on stvara mokraću, to je stvarno zadivljujuće," kaže gospodin Masuda.
Ovo bi otkriće svake godine moglo pomoći tisućama ljudi koji čekaju na transplantaciju. Većina ih čeka upravo na transplantat bubrega. Dr. Vivian Tellis, ravnatelj Odjela za transplantaciju bubrega Medicinskog centra Montefiore, kraj New Yorka, kaže da se popisu osoba koje čekaju na transplantaciju dodaje po jedno novo ime svakih 14 minuta: "Stvarnost je takva da jednostavno nemamo dovoljno organa za sve one kojima oni trebaju. Prema tome, mnogima se ne spasu životi. Ukoliko se, recimo, ja, sa svojim utjecajem, izborim da dobijem organ preko reda, onda osoba koja bi ga dobila prije mene ostane bez transplantata … možda i izgubi život."
Razlog takvom stanju u velikoj je mjeri trenutna tehnologija koja ne omogućuje da donirani organi traju duže. U prosjeku, 17 pacijenata umre svakoga dana u Sjedinjenim Državama čekajući na transplantaciju organa. Mnogi pacijenti i njihove obitelji domišljaju se raznim načinima da nađu organe: oglašavaju na velikim oglasnim tablama uz glavne prometnice ili u trgovačkim centrima, održavaju skupove za prikupljanje novca za transplantacijske centre, ili, pak, šalju apele internetom. Ovo posljednje navodi dr. Roberta Truoga, eksperta za medicinsku etiku pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, na upozorenje: "Takvi su websajti prepuni krivih i netočnih informacija o rizicima i koristima transplantacije."
Dr. Lewis Teperman, iz Medicinskog centra Sveučilišta New York, kaže da metoda povezivanja donora organa s točno određenim pacijentom ne pomaže svima koji su na listama čekanja. "Uobičajeno je da što je pacijent bolesniji, što su mu lošije šanse da preživi i slijedeći dan, to više on ima šanse da će dobiti organ za transplantaciju, jer je na vrhu liste čekanja," kaže dr. Teperman.
I dok broj pacijenata kojima treba presađeni organ raste brže nego broj doniranih organa, medicina ipak danomice napreduje: danas pacijenti kojima se transplantiran organ žive duže nego oni kojima su organi bili usađeni prije desetak godina.