Pobuna predgrađa u Francuskoj proširila se u noći s petka na subotu iz Pariza u okolicu Lillea, Starasbourga, Tolousea i Nice. Sada se samo čeka da se ovaj 'virus' prelije preko granice, recimo u Belgiju.
Rekordan broj spaljenih automobila - njih oko dvjestotinjak - više nije francuski čudački običaj koji se do sada prakticirao obično na Silvestrovo. Kada se zapali garaža i ugrozi zgrada i ljudi u njoj, kada se potpale dječji vrtić, vatrogasno vozilo, tvornica ili autobus s hendikepiranima i kada se val nasilja širi kao plamen, vrijeme je za izvanredne mjere poput policijskog sata - na to pozivaju neki gradonačelnici.
No centralna vlast ne misli da su svi aduti potrošeni. Policijska su pojačanja poslata u problematična predgrađa. Policija je počela življe hapsiti izgrednike, 203 zadnjeg dana. Ministar unutarnjih poslova Sarkozy ponovno je imao predug jezik za ukus dijela javnosti, naročito mladih u predgrađima koji su glavni akteri pobune. 'Tražimo ispriku što nas je okrstio propalicama - pjene se mladići pred kamerama. Televizija sve registrira. Registrirala je, naravno, i marševe ljudi koji u mirnom mimohodu zahtijevaju smirivanje strasti.
Vjerski čelnici posjetili su predgrađa iako malo tko decidirano tvrdi da nasilje ima veze s vjerom. Dvoji se čak je li ono organizirano - neki govore o bandama dok drugi pak o spontanim gestima nezadovoljstva, ali i o modi.
Nemiri su eksplodirali u najsiromašnijim dijelovima velikih gradova gdje su koncentrirani pripandici druge ili čak treće generacije imigranata, uglavnom porijeklom iz nekadašnjih francuskih afričkih kolonija i gdje nezaposlenost dostiže vrtoglavih 40 posto.
Postoje sličnosti s neredima u siromašnim kvartovima velikih američkih gradova, tvrde sociolozi. Francuska je Vlada prije dvije godine usvojila paket mjera kojima bi se ovi getoi revitalizirali i razbila fama o izoliranim građanima s ruba društva, koji Francuskoj pripadaju tek po državljanstvu.
Mjere nisu dale velikih rezultata. U ovakvim situacijama francuska tradicionalna ksenofobija, koja se u praksi primjerice iskazuje u težem dobivanju posla, zaista podgrijava frustracije. S druge strane prosječnom Francuzu zaista nije jasno čemu služi uništavanje imovine, iako je navikao na tradicionalno burno iskazivanje nezadovoljstva - recimo na blokade cesta, luka, tjeranja ovaca pariškim ulicama ili istresanje tona krumpira pred predsjedničku palaču, a nekidan se dogodila i otmica jednog trajekta.
Ono čega se vlasti u Francuskoj boje jeste da ne padne prva žrtva. 'Neka su nam onda nebesa na pomoći, pobunu nitko neće zaustaviti' - komentirao je gradonačelnik Drancyja mučnu situaciju. Inače - što je gotovo zaboravljeno - nemiri su počeli nakon što je dvoje maloljetnika, navodno bježeći pred policijom, sprženo strujnim udarom u trafostanici.
Nesreća iz gluposti i nepažnje postala je iskrom za mnoge, nove i veće.