Pohađanje američkih koledža velika je financijska investicija, a troškovi se svake godine i dalje povećavaju. I to daleko brže od stope inflacije ili primanja prosječne američke obitelji.
Cijene školarine na koledžima privukle su pažnju ne samo roditelja diljem Amerike, nego i Margaret Spelling, ministrice obrazovanja Sjedinjenih Država. Ona je nedavno, nakon slanja svoje kćeri na koledž, po prvi put osjetila troškove visokog školstva na vlastitom džepu. Ministarstvo je nedavno imenovalo komisiju zaduženu za analizu budućnosti visokog školstva u Americi. Na prvom sastanku komisije, gospođa Spelling je zatražila da jedno od prvih aktivnosti grupe bude problem porasta školarina. "Molim vas da pokušate odgovoriti na pitanja: Tko si može priuštiti da pošalje dijete u visoke škole? Tko će biti studenti u budućnosti? Zašto su troškovi školovanja u tolikom porastu? Kako ih načiniti dostupnijima prosječnoj obitelji?"
Prosječni troškovi jedne školske godine na privatnom američkom koledžu ili na sveučilištu su trenutačno 21,235 dolara. Prije samo 5 godina ti su troškovi bili 15,000 dolara. Ovaj porast od 40% u troškovima bio je praćen sa samo 4% porasta u prihodima prosječne obitelji. Još više zabrinjava to što su troškovi na školama koje nisu u privatnom vlasništvu i koje su tradicionalno bile dostupnije prosječnom studentu, u još većem porastu.
A za sve je to kriva, prema riječima Patricka Callena, predsjednika Nacionalnog centra za pravila društva i visoko školstvo, nestabilna ekonomska situacija. "Državnim se školama priliv novca smanjio pa im nije ništa drugo preostalo nego da podignu školarine i tako prikupe izgubljena sredstva".
Ta smanjivanja budžeta samo su jedan od razloga za nagli porast školarina. Drugi važan razlog je činjenica da sve više i više srednjoškolaca ide na koledž. Razlog tom prorastu je činjenica da je bez diplome gotovo nemoguće dobiti posao koji bi bio prosječno plaćen. I tako, kandidata je sve više a broj se škola nije promijenio. One zato mogu podizati cijenu školarina bez brige da će izgubiti prijave.
I ako se svemu ovom doda i tradicionalno shvaćanje 'da su samo skupe stvari kvalitetne', sveučilišta uistinu nemaju razloga za smanjivanjem iznosa svojih školarina.
A koje su posljedice ovako visokih troškova školovanja? Dug uvjetovan troškovima školstva, mogao bi objasniti trend pomicanja dobne granice onih koji po prvi put uđu u brak s dvadesetih na tridesete godine. I činjenicu da će današnji studenti morati otplaćivati dvostruko više duga u usporedbi sa svojim kolegama koji su studirali prije 10 godina.
Patrick Callen kaže da bi ovo stanje moglo imati veliki utjecaj na budućnost Amerike. "Studenti su počeli odvagivati da li da se uopće školuju dalje nakon koledža. Jer cijene nastave na sveučilištima će samo povećati i onako velik dug nagomilan za vrijeme koledža. A pitaju se da li im se isplati usmjeravati na zanimanja koja se ne plaćaju tako dobro, kao na primjer nastavnici, socijalni radnici i slična zanimanja".
U Americi su razni oblici subvencioniranog školovanja već odavno dostupni. Ali ne slijede porast troškova školovanja. Osim toga, sveučilišta ih sve više koriste za privlačenje kandidata koji bi vjerojatno i sami nekako mogli platiti svoje školovanje, a sve ih manje daju onima kojima je to jedina šansa da nastave školovanje. Novoimenovana komisija Ministarstva školstva će se i ovim problemom pozabaviti. No veliki broj stručnjaka vjeruje da će se malo toga moći stvarno promijeniti na bolje sve dok se broj sveučilišta u Americi ne poveća. U protivnom, troškovi studiranja će postati toliko veliki da će želje budućih polaznika visokih škola za višim obrazovanjem ostati samo želje.