Prije gotovo 30 godina, 1976, u Parizu se odigrao jedan naizgled nevazan dogadjaj, ali njegove ce posljedice imati ogromnog znacaja u kulturi i jednoj industriji Sjedinjenih Drzava, a i dalje od njenih granica. Mogao je proci i nezabiljezeno da nije bilo jednog (i jedinog) americkog novinara koji je, ne imajuci nista bolje za raditi tog poslijepodneva, otisao na sada legendarnu degustaciju francuskih i kalifornijskih vina. I onda za svoj casopis – Time, jednom recenicom sve tako dobro sazeo: Kalifornija porazila sve galsko! I to zahvaljujuci jednom sveucilisnom profesoru, poljskog porijekla, iz Chicaga, koji je odjednom pozelio praviti vina, strpao obitelj u auto i krenuo put kalifornijskih vinograda i jednom hrvatskom doseljeniku, koji je u Ameriku stigao preko Njemacke i Kanade, znajuci vec vrlo dobro da su vrhunska vina jedino sto zeli raditi, a Kalifornija, tocnije – dolina Napa, njegova konacna destinacija.
Ta dvojica – Warren Winiarski i Miljenko “Mike” Grgich medju glavnim su protagonistima knjige koju je sada, pred 30. obljetnicu pariske degustacije, napisao onaj novinar Time-a, George Taber. Promocija knjige, u izdanju Scribnera, bit ce odrzana, u New Yorku, 27-oga i biti popracena nizom dogadjaja tijekom ovoga tjedna.
Judgment of Paris, u prijevodu – Pariska presuda, naslov je knjige Georgea Tabera, naslov pod kojim je 7. lipnja 1976. i osvanuo i njegov clanak na stranicama Time-a. Naslov je i igra rijeci, moze se prevesti i kao Parisova presuda – Paris, sin trojanskog kralja Prijama i Hekube, u svadji izmedju Here, Atene i Afrodite, presudio je da je Afrodita najljepsa; otmicom Helene, kasnije, izazvao je Trojanski rat. Pariska degustacija nije izazvala rat izmedju Francuske i Sjedinjenih Drzava, ali njen je ishod sokirao Francuze, ozbiljno naceo njihovu dominaciju, pokazao da vise ne drze monopol nad proizvodnjom visokokvalitetnih vina.
Lansirana su bila u svijet vrhunska kalifornijska vina, ali i ohrabrena njihova proizvodnja diljem svijeta, gdjegod ima toplih i suncanih podrucja. Sve je pocelo kao reklamni “stos” za jednog mladog i imucnog Engleza, Stevena Spurriera, koji je u Parizu imao jednu od boljih trgovina vinima. Te, 1976. godine, kad su se Sjedinjene Drzave pripremale za proslavu 200. obljetnice postojanja, Spurrier, u zelji da reklamira svoj business – trgovinu i vlastitu skolu za sommeliere, dosao je na ideju na odrzi jednu neobicnu degustaciju, strucno kusanje najboljih francuskih i potpuno nepoznatih kalifornijskih vina, cvrsto vjerujuci da ce francuska pobjeda biti laka.
Za ziri je okupio devet vrhunskih francuskih strucnjaka i sommeliera. Boce su bile neoznacene. Ocijenjivala su se, kako i prilici, prvo bijela – cetiri vrhunska francuska Burgundca protiv sest kalifornijskih Chardonnaya. Potom, crna – cetiri vrhunska francuska vina iz Bordeauxa protiv sest kalifornijskih Cabernet Sauvignona. Panel istaknutih i uglednih kusaca bio je ocito zbunjen. “Ah, natrag u Francusku,” uzviknuo je jedan, kusajuci jedan Chardonnay iz Nape. “Definitivno Kalifornija, nema mirisa,” rekao je jedan drugi za francuski Batard-Montrachet ’73. Svi su bili apsolutno sigurni da vrlo lako mogu razlikovati francuska od kalifornijskih vina. Ali, kad je sve bilo gotovo, kalifornijska su, u tom kusanju na slijepo, bila superiornija!
Najvise bodova medju bijelim vinima dobio je Chardonnay Chateau Montelena ’73, vino koje je za tu vinariju u Calistogi, u dolini Napa, radio Miljenko Grgich. Medju crnima pobijedio je Cabernet Sauvignon Stag’s Leap ’73, Warrena Winiarskoga. Francuzi su ucinili sve sto je bilo u njihovoj moci da prikriju rezultate te, inace slabo posjecene, degustacije, ali prisutan je bio onaj jedan (i jedini) novinar, George Taber, pariski dopisnik Time-a i vijest je osvanula ne samo na stranicama njegovog lista nego na naslovnicama mnogih americkih, a i svjetskih novina. Jedan mali skup u Parizu promijenit ce svijet vina kakav smo do tada znali.
Taberova knjiga pomno je istrazena kronologija dogadjaja koji su prethodili povijesnoj degustaciji vina kao i njenih dalekoseznih posljedica. Taber prati i put dvojice vinara – Winiarskog i Grgicha, od njihovih rodnih mjesta do doline Napa. Prica je to, po rijecima Jamesa Laubea, suradnika casopisa Wine Spectator, “....o Davidu koji pobjedu odnosi nad Golijatom, klasicna ‘od siromastva do obilja’ prica, prica koja ‘americki san’ dalje na zivotu odrzava.” Miljenko Grgich, koji je pomogao i da se pronadje domovina Zinfandela, u Hrvatskoj, reci ce kasnije “Moj se zivot dijeli u dva dijela – prije i poslije Pariza.” Pred odlazak u New York, na promociju Taberove knjige, Miljenko je, u telefonskom intervjuu za Glas Amerike ovo rekao:
“Pariska je degustacija najveci dogadjaj mog zivota, sva moja dotadasnja iskustva, znanja i umjetnost postignuta u pravljenju vina dosli su do izrazaja u vinu koje su proglasili najboljim Chardonnayjem svijeta! Sva su moja nastojanja uspjela. Bio sam sretan sto su sve moje muke, moji prijasnji neuspjesi i uspjesi, dali vino koje ce proglasiti sampionom na pariskoj degustaciji. Za mene, to je vino bilo kao moje dijete, toliko sam truda i vremena ulozio u njega, bio tako ponosan na njega. Nikad ne mogu zaboraviti taj datum – 24. svibanj 1976. Vjerovao sam da je vrijedno u zivotu raditi, posvetiti se potpuno necemu sto je doista posebno. Svijet je vec, mozda, zaboravio na taj dogadjaj, neki mozda nikad nisu ni culi za njega, ali Taberova knjiga prilika je da se svijet ponovno upozna s uspjehom kalifornijskih vina i osobnim uspjesima nas nekolicine koji smo vjerovali da je americka ‘success story’ moguca.”
“Da cu ja, Mike Grgich,” dodao je dalje, “iz sela Desne, dospjeti na svjetsku scenu kao vrhunski vinar, to nikad nisam mogao zamisliti iako sam znao da je ozbiljnim radom i predanoscu sve moguce postici. Bila je to berba svih mojih dotadasnjih napora. Otac mi je uvijek govorio – trudi se da svaki dan budes bolji, do kraja godine ostvarit ces 365 malih napredaka i poboljsanja, to ce ti uvijek donijeti bolje sutra, to ce te dovesti do istinskog uspjeha.” O promjeni koju je pobjeda na pariskoj degustaciji unijela u njegov zivot, Miljenko kaze:
“Ta mi je pobjeda pokazala da je vrijedno i da se isplati ulagati truda, inace – ja sam onaj isti Miljenko Grgich kao i prije osim sto mi je taj dogadjaj dao energije da nastavim dalje, ne samo svakim danom raditi sve bolje i bolje nego i mlade, poput moje kceri, uciti da je upravo to jedini nacin da se uspije. Uspjeh i nagrade doci ce, prije ili kasnije.”
Legendarna pariska degustacija, medjutim, istice Miljenko Grgich, nije promijenila samo njegov zivot vec i cijelu vinsku industriju Kalifornije.
“Smatram da je unijela energije u druge vinarije i vinare, vjeru da i oni mogu poluciti iste uspjehe. Do tada, vjerovalo se da vrhunska vina mogu biti proizvedena samo na tlu Francuske. Degustacija je potvrdila da se ona mogu proizvoditi i izvan te zemlje, na mnogim drugim mjestima, ne samo u Napi i Americi nego i u Chileu, Australiji, Novom Zelandu....a ja se nadam i u Hrvatskoj. Pariskom je degustacijom, prije 30 godina, definitivno podignut kvalitet svjetskih vina.”
Cvrsto etabliran u Kaliforniji, ali i s vinarijom u Hrvatskoj, Miljenko u Hrvatsku i polaze velike nade:
“Mislim da su ljudi ispunjeni entuzijazmom, da vinarije ostvaruju veliki napredak, da uce i od drugih u svijetu. Svi koji su se tamo posvetili vinu ispunjeni su ponosom na ono sto rade, tu nema dvojbe, vise je medju hrvatskim vinarima entuzijazma negoli bilo gdje drugdje u svijetu. Ono sto je potrebno, medjutim, to je veca novcana pomoc da bi se bolje opremile te vinarije i osigurali bolji uvjeti u njima. Potrebno je i da nastave prikupljati iskustva drugih, uciti na njima, velika vina nisu rezultat znanosti, ona su umjetnost, ljudi moraju uciti kako postati umjetnici. Hrvatska ima dobre sorte, dobru klimu i toliko raznolikih podrucja, od Slavonije i Medjimurja do Istre i Dalmacije. Potencijal je ogroman. Kad sam ja osnovao svoju vinariju na Peljescu, zelja mi je bila pokazati da se i od hrvatskih sorata mogu praviti vrhunska vina. Moja zelja je i dalje da svake godine nastavim tamo praviti sve bolja i bolja vina koja ce se moci natjecati s najboljim svjetskim vinima. Inace, svi smo mi u utrci, ponekad pobjedjujemo, ponekad gubimo. Vazno je u utrci ostati i sudjelovati, to samo podize kvalitet vina.”
Na kraju razgovora, Miljenko Grgich je jos dodao:”Ne zelim glorificirati sebe ili svoj uspjeh, ali zelim reci da je ono sto sam ja postigao na pariskoj degustaciji bilo vazno za cijeli svijet; ponosan sam sto sam Hrvat u trenutku kad Hrvatska postaje turisticka mecca., zelio bih da ona postane i vinska mecca.”
Na 25. obljetnicu pariske degustacije, boca Grgichevog pobjednickog Chardonnayja, kao i boca pobjednickog Cabernet Sauvignona Warrena Winiarskog, pohranjena je u Muzeju americke povijesti Muzejske ustanove Smithosnian, u Washingtonu. Tamo ce, 18. listopada, biti odrzan i susret s tom dvojicom vinara i Georgeom Taberom, autorom knjige Judgment of Paris. Bit ce to prilika, vjerujemo, za jos jednu pricu o dogadjaju kad je “Kalifornija porazila sve galsko.”