Linkovi

Brzina kao karakteristika 21. stoljeća


Brzina je karakteristika 21. stoljeća. Putovanja brzim avionima, rapidna komunikacija putem mobitela i Interneta, blagovanje ­`s nogu` na brzinu pripravljene hrane. Većina nas provede dan nastojeći da u što kraćem vremenu napravi sve više i više. I dok se svijet kreće oko nas strelovitom brzinom, sve više ljudi pokušava živjeti život u sporijem tempu.

Carl Honore je po zanimanju novinar. Priznaje nam da je ne tako davno njegov život bio konstantna trka s vremenom. "U tim sam danima bio ovisan o brzini. Pravi «brzinoholičar». Život mi se pretvorio u dugi popis stvari koje je trebalo završiti u što kraćem vremenu".

Da bi završio sve planirano, gospodin je Honore postao opsjednut uštedama na vremenu. Svaka mu je sekunda postala dragocjena. A i kad bi se, zbog ušteda, pojavilo nešto slobodnog vremena on bi panično tragao za novim ciljem koji je trebalo dostići. I tako iz dana u dan. Tempo današnjeg života nas prisiljava da konstantno jurimo. Većini nas usporavanje ni ne pada na pamet sve dok nas nešto ne prisili da to učinimo. Ponekad to bude bolest ili privremena slabost tijela iscrpljenog tempom življenja. Druge opet socijalni gubici prisile na razmišljanje.

Carlu Honoreu se glas razuma oglasio za vrijeme večernjih druženja s njegovim trogodišnjim sinom. "Pred kraj dana ušao bih u njegovo sobu da mu posvetim nešto vremena i zatekao sebe kako mu strelovitom brzinom čitam bajku. Čak sam u jednom času pomislio zamijeniti tradicionalnu knjigu bajki za knjigu vrlo kratkih pričica koje se mogu pročitati u par minuta. Osupnula me ta pomisao. Tog sam trenutka rekao sam sebi da je došlo vrijeme promjena".

Gospodin Honore je svoju promjenu životnog stila najavio knjigom pod naslovom 'Oda sporosti'. Jedna od tema raspravljenih u knjizi je razlog zbog kojeg je moderni život tako ubrzan. Carl Honore smatra da je u pozadini svega promijenjeno shvaćanje vremena. Zapadna civilizacija je protok vremena prestala gledati kao kružno zbivanje koje se ponavlja. Umjesto toga, na vrijeme se gleda kao linearno događanje kojeg sada imaš a sutra nemaš. Što se ne iskoristi ode u nepovrat.

A kao najvažniji korak k boljem životu, Carl Honore vidi usvajanje 'filozofije sporosti'. "Prihvaćeno stanovište naše kulture je da je sporost loša i da raditi sporo znači biti lijen i neproduktivan. Ovakva su razmišljanja netočna. Čak i naš tehnološki razvijeni svijet treba trenutke s usporenim tempom. Sporiji rad često rezultira s boljim rezultatima i većom produktivnosti. Tajna je u tome da se zna kada treba ubrzati, a kada usporiti".

Sve veći broj ljudi diljem svijeta prihvaća ovu filozofiju o sporom življenju. Neki se organiziraju i u pokrete koji uvode promjene u način na koji se hranimo ili odijevamo. Carl Honore čvrsto vjeruje da će se svijet vremenom pomalo opustiti, ali i dodaje da će to opuštanje biti spor proces. Konačni će rezultat, prema njemu, biti vrijedan čekanja.

XS
SM
MD
LG