Danas u Senatu Sjedinjenih Država počinje postupak potvrde Johna Robertsa, suca saveznog suda kojeg je predsjednik Bush nominirao za predsjedatelja Vrhovnog suda, najviše sudske instance u zemlji. John Roberts će na tom položaju, ako ga potvrdi Senat, naslijediti nedavno preminulog Williama Rehnquista. O političkom aspektu postupka potvrde prilog je poslao Jim Malone.
Demokrati u Senatu smatraju da kandidaturu Johna Robertsa treba dobro proučiti, pogotovo sada kada je on nominiran za predsjedatelja Vrhovnog suda. Podsjetimo, ovaj je savezni sudac isprva bio nominiran na upražnjeno mjesto sutkinje Sandre Day O'Connor - prve žene koja je, početkom osamdesetih, ušla u Vrhovni sud. Ona je u srpnju najavila odlazak u mirovinu. No, nakon što je preminuo William Rehnquist, predsjednik je na njegov položaj imanovao Robertsa, dok mu sada još preostaje da nađe zamjenu Sandri Day O'Connor.
Javnost pozorno prati koga će predsjednik nominirati na ove utjecajne položaje – liberala ili konzervativca. Mandat suca Vrhovnog suda traje doživotno, odnosno dok sudac ili sutkinja sami ne odluče da se povuku. Vrhovni sud ima zamjetan utjecaj na svakodnevni život Amerike. Liberalne i konzervativne političke organizacije pripremaju se za pravu rovovsku bitku u vezi s procesom potvrde dvojice novih sudaca na Capitol Hillu. Zanima ih što kandidati misle o čitavom spektru pitanja – od legalnosti pobačaja, čitavog niza tema u vezi s privatnošću, pa do širenja domene građanskih prava. Judith Schaeffer iz liberalne organizacije People for American Way kaže: "Vrhovni sud ima posljednju riječ o stvarnom sadržaju našeg ustava. Vrhovni sud odlučuje koji predmeti uopće zaslužuju njegovu pozornost. Prema tome, vrlo je važno tko su suci – a njih ima samo devet. Podsjetimo, mandat sudaca je doživotan."
Konzervativne organizacije, kao i članovi republikanske većine u Senatu, iskazuju vrlo snažnu podršku predsjednikovom kandidatu, Johnu Robertsu. Douglas Kmiec, profesor pravnog fakulteta na Sveučilištu Pepperdine, smatra da Johna Robertsa, uz profesionalne kvalitete, krasi i prikladan temperament: "On je svoju sudačku filozofiju jednom opisao kao – 'osjećaj za skromnost', odnosno svijest da on nije uvijek u pravu. Tako ga se i sjećaju njegove bivše kolege, dok je radio u Bijeloj kući za vrijeme Ronalda Reagana. Kad drugi imaju drugačije mišljenje od njega, John Roberts ne popušta ali niti ne inzistira da je jedino on u pravu. On zna slušati tuđe mišljenje."
Analitičari predviđaju da će demokrati na svjedočenjima citirati neka Robertsova stajališta od prije dvadeset i više godina, te da će ga kritizirati zbog navodno ekstremnih konzervativnih stajališta. Utjecajni promatrač američke političke scene, Stuart Rothenberg, o tome kaže: "Ako vam pođe za rukom da kandidata opišete kao 'ekstremista' koji nema sluha za tipične američke vrijednosti, to će vjerojatno blokirati svakog kandidata. Međutim, u Robertsovom slučaju to se nije, barem za sada, dogodilo."
Republikanci tvrde da se to nije dogodilo iz jednostavnog razloga što John Roberts nije 'ekstremist', a u profesionalnom je smislu izuzetno kvalitetan kandidat.
Većina političkih analitičara smatra da je potvrda Johna Robertsa gotovo osigurana, te da će političke iskre vjerojatno 'frcati' tek u postupku potvrde kandidata za upražnjeno mjesto sutkinje O'Connor, kojeg predsjednik još nije nominirao. Sandra Day O'Connor smatrana je zastupnicom centrističke linije i njezino je mišljenje u glasanju u Vrhovnom sudu često bilo svojevrsni jezičac na vagi, između konzervativnijih i liberalnijih sudaca. Zbog toga će debata o njezinom nasljedniku, vjerojatno, biti žustra.