Pregled pisanja tiska počet ćemo uvodnikom lista Times-Picayun iz New Orleansa koji je jučer objavio prvo tiskano izdanje nakon što je Katrina poharala ovaj grad. Najveći broj čitatelja list je primio u skloništima. I dok stanovnici New Orleansa očajnički traže svoje članove obitelji i spasilačke ekipe čamcima patroliraju tim područjem, spašavajući preživjele s krovova, neki ljudi u drugim dijelovima naše zemlje počinju kriviti nas, žrtve. Što je naš zločin? To što smo odabrali živjeti u New Orleansu. Posebno su neosjetljivi bili predsjedatelj Zatupničkog doma Kongresa Dennnis Hastert i pisci uvodnika koji je još u srijedu objavljen u listu Republican-American u Connecticutu.
Gospodin Hastert je izjavio za jedan lokalni list u svojoj saveznoj državi Illinois da nema smisla ponovno izgraditi New Orleans na istom mjestu. "Izgleda kao da se velik dio tog mjesta može ukloniti buldožerima" – izjavio je predsjedatelj Zastupničkog doma – piše neworleanški Times Picayun. List Republica-American u svom naslovu pita "Je li New Orleans vrijedan povrata?" Taj uvodnik opisuje naš grad i ljude kao one koji ispražnjuju saveznu kasu, a ako ga pročitate, bit ćete pod dojmom da New Orleans nije nikad ništa pridonio ekonomskoj vitalnosti ove zemlje – piše uvodničar ovog lista, postavljajući pomalo bijesno pitanje "Kako se samo usuđuju?", misleći na gospodina Hasterta i urednika ovog relativno nisko tiražnog lista iz mjesta Waterbury u Connecticutu. Jamačno bi ljudi u Waterburyju htjeli da se njihov grad obnovi nakon elementarne nepogode, isto kao što bi Dennis Hastert tražio obnovu svog Chicaga – piše uvodnik Times-Picayuna, dodajući da oboje trebaju iskazati sućut i poštovanje "prema nama ovdje koji ćemo se još neko vrijeme boriti da možemo nastaviti normalno sa svojim životima".
New York Times donosi tekst o gradonačelniku New Orlensa Rayu Neginu. Danima se već nalazi na dvadeset i sedmom katu oštećenog hotela bez struje u New Orleansu, šaljući kurire da komuniciraju s njegovim malobrojnim osobljem koje je ostalo u uzaludnom pokušaju da vode nešto što podsjeća na lokalnu upravu. Poput mnogih u ovom gradu i gospodin Negin je čovjek čija je kuća pod vodom, čovjek čija je obitelj otišla na suho, čovjek koji brine o pitkoj vodi i hrani.
Međutim, ono što najviše definira gospodina Negina u ovom trenutku – piše New York Times – jest činjenica da je gradonačelnik bez grada. Prije tri godine, kad je stupio na dužnost, bio je "Velika nada" New Orleansa, čovjek bez starih političkih veza, koji je obećavao da će očistiti grad od korupcije – piše New York Times, dodajući da je sad grad u ruševinama, a gradonačelnik gubi i ono malo vlasti koju ima da upravlja očajnim građanima koji su ostali bez domova i imovine.